ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

A ne moći pretočiti u riječi. Koja bi mogla opisati osjećaj beskrajne radosti, iščekivanja, kuda će ruka krenuti dalje, uz nezamisliv osjećaj da se pomakne s mjesta gdje trenutno savršeno pristaje budeći neizrecivo, i svaki napušteni komadić kože ostaje željan povratka.
Kako opisati da se može ostati bez daha, bez želje da se dalje diše, bez želje da se išta pomakne, a opet se prepušta ritmu. Neodoljivo.
I dišeš s tim dahom.Drhtiš s tim drhtajem. Tijelo pleše u skladu s tim tijelom.
Pisati od dodiru?:)

i ja bih tako u stvarnosti, zbilja!

ahaa...netko je ipak malo bolje volje veceras....

poli:))) takve stvari vrijede svakog daha:))

brokulice.. ja ko vrijeme:))))

dodir se dodirom piše,pa slovo maleno postane "više..."a riječ kada se dodirom diše,onda se uzdasi rimu jače i tiše...:)

e info:))lijepo si to sročio:))) ravno u sridu:))

bravo info ;-)...pljes,pljes..baš lijepo rečeno

bravo surprised!...:)))

..e sad nek se poklone oboje.. ;-))

uf

oj naklon:)) idem gledat hausa pa sanjat:)))
laka vam noć:))

..'noć ;)

idem i ja...on mi je baš..ono...
ironija s mjerom, pametan dovoljno, mrgud a dooobar