hodam kroz zidove

šetam ulicom svoje mladosti, nekako mi se čini duža nego prije.. mora da mi je korak kraći, ulica se nije produžila ni za milimetar..umoran navratim u onaj isti park u kojem sam proveo svoju mladost..i drveće mi se čini nekako oronulo i njega je načeo zub vremena..sjeo sam na staru poznatu klupu, svježe je obojana, ali vidi se da je vremešna..ehh, kad bi ta klupa pričat znala. sjedim tako i gledam dječaka koji je protrčao kraj mene..bože,, isti ja kad sam bio mali...ali ne, ja sam bio plaviji, imao sam ljepše kovrčice, ma bio sam slađi i ljepši..dječak me ni primjetio nije, za njega sam bio nevidljiv, baš kao što ni ja nekad davno nisam primjećivao starce..gadili su mi se pa ih nisam gledao.. uto prođe mladi zagrljeni par..on plav, dugokos, ona vitka, lijepo građena, preslatka djevojka, lijepo ih je bilo za vidjeti..odmah pomislim, isti ja i moja prva ljubav..ali ipak ne, moja prva ljubav je bila ljepša, posebnija, milija djevojka, a i ja sam bio stasitiji, sa dužom kosom i ljepši, osim toga mi smo se više i jače voljeli..ni oni me nisu primjetili..ljubili su se i dirali, kao da nitko ne postoji na svijetu osim njih, a kamoli ja.. bože,, zar sam nevidljiv ako sam star..da odem opljačkati banku, možda me ni oni neće vidjeti..? otužno sam spustio sijedu glavu.. vani je proljeće, na nas me podsjeća, gdje li si sada moja prva ljubavi, i bog zna kako izgledaš sad..sjedim i dalje na staroj klupi, ljut na sebe što sam ostario..u duši sam mlad, a izvana starac, a svi vide samo ovu oronulu ljušturu..želim im reći neka me malo bolje pogledaju, ja sam mladić, osobito uvik živnem na proljeće.. najrađe bih vikao na sav glas, ja sam mlad kao i vi, ljudiii, živ sam, pogledajte me malo bolje..ja sam onaj dječak, ma znate onaj najslađi, ja sam onaj mladić sa gitarom, ma sjećate me se svi..još sam svašta htio vikati, ali glasa nisam ispustio..zadnje zrake zalazećeg sunca, pale su na moje prve staračke bore..jeba sam mater i suncu, šta nema gdje bacat svoje zrake, nego baš na moje bore..uzeo sam svoj štap, poskočio i potrčao za onim klincem i mladim parom.. pufff, pant, ganjao sam ih i tukao štapom..pizda vam materina, ako ja nisam mlad neće više nitko..šta koji kurac vi imate biti mladi.. poanta ovog sranja je..nemojte si dozvoliti glupost pa da ostarite..odgovorno vam tvrdim da to boli, jako, jako, mučo, picolo grande boli.. ni ja niasm pazio, pa sad imam to što imam.. prije me bolio kurac za to, a sad me fakat boli..

hihihi..... nejebica?! a?!

aukujac jepi...kak sad pa to..??...starče, vrati nam habija..!!

prejebica, hihihi...

snežano, jel patuljci imaju sve patuljasto..

Habi nisi ti starac, jer starci imaju uz sebe stare babe, a ti nemaš, znači da ne možeš biti starac.

nemaju svi...samo njih dvojica a ostali jedva da hodaju...a ček, o čem ti to..??

imaš ti pravo, ona me čini mladim...ja sam mlad zbog nje...

znaš ti snežano, ne pravi se blesava..

javi oće li biti bolje za 40 godina

pozdraF dobri ljudi, moram na put kroz vrijeme i to u 14 stoljeće..jao meni..

pozdrav tebi,putniče :)

jer ja neću imati s kim ostati mlad ako svi vi ostarite i ta će mi mladost teško pasti...

joj kaj ste dosadni, ja jedva čekam da budem stara i umrem i riješim se muke od života. pa tamo gore je milion milijarda puta bolje i ljepše

habi, u proljeće trebaš živnuti, ovaj blog stavi na jesen .

nevazni su i starost i mladost.
ima zadovoljnih starih i nezadovoljnih
mladih ljudi. vazno je jedino ono,
sto se odvija u nasim glavama.
potrci, habi, obleti koprivnicu,
posjeti janicu, pojedi gibanicu, popij
kavicu, svali se u posteljicu,
povali janicu.

Ola, habiću, vječni naš mladiću :D

pozdraF svima da vas ne nabrajam..

magi, ja sad na proljeće letim ko bumbar, sa cvijeta na cvijet i oprašujem..a ti..

Nije problem što si ostario nego što se nisi opametio.

cimi, jebeš pamet..ja bi rađe bio mlad i glup ko kurac...