neograničeno mijenjanje

Tipovi žena s kojima se muškarac neće usrećiti:

Ženama je sve teže pristupiti, žale se muškarci. Često ostavljaju dojam nedostižnih, nedostupnih, samostalnih i hladnih 'kraljica' koje su totalno nezainteresirane.
Postavlja se pitanje krije li se ispod fasade takvih žena nešto kompleksnije, stoga donosimo neke od tipova i potencijalne razloge za žensku nedostupnost.

● Bolja sam od tebe
Muškarac ne može učiniti puno ako naiđe na ženu koja u startu ima unaprijed projektiranu sliku idealnog muškarca kakvog bi ona htjela i najgore od svega ako podcjenjuje muškarca koji je zainteresiran za nju.

● Živimo u različitim gradovima
Iako je drugačija od ostalih, ovakva nedostupnost jednako je frustrirajuća kao i ona mentalna. Veza na daljinu stavlja na test obostrane kreativne potencijale - zbog nedostatka fizičkog kontakta partneri su prepušteni pisanju romantičnih, duhovitih mailova, sms-ova... Potrebno je stalno i obostrano animiranje kako bi se smanjio osjećaj razdvojenosti. Unatoč trudu veza na daljinu brzo sagori zbog nemogućnosti da se realiziraju želje.

● Izašla sam iz traumatične veze
Svaka patnja i bol treba vremena, ni s propalim vezama nije drugačije. Nakon prekida treba proći određeno razdoblje prije upuštanja u sljedeću vezu jer jedino tada žena može biti spremna za novu ljubav. Nedostupne žene često su emotivne, povrijeđene, uplašene, od tuda dolazi i odbojnost prema muškarcima kao obrambeni mehanizam jer na sljedeću vezu gledaju kao na potencijalni novi izvor razočaranja.

● Ne želim stalnu vezu
Kao što postoje muškarci koji ne žele obavezu koju donosi ozbiljna veza, tako postoje i žene. Veza u kojoj partneri sve dijele i planiraju zajedno takvom tipu žena ne odgovara, nju to sputava, ne inspirira... Ovakve žene traže stabilne i samostalne muškarce, koji neće biti nepovjerljivi i nesigurni svaki put kad ne vide ili ne čuju svoju ljepšu polovicu duže od 24 sata. Drugačiji tip muškarca s takvom će ženom patiti.

● Čudna sam
Mnoge žene sa sobom nose različite tajne, neobične navike, sitnice koje ne vole dijeliti s ostalima. Ponekad su to trivijalnosti, a ponekad teže 'probavljive' stvari. Takve žene su se možda već nekome otvorile i naišle na odbijanje, pa je sve to rezultiralo podizanjem zida. U konačnici takve žene djeluju hladno i nedostupno, a zapravo samo skrivaju strah od neprihvaćanja.

i kaj onda ostane?

Bagerra?

Pronašla sam se..

kaj?! na kojem je to jeziku??

ccccc... Filipe, ja sam među ovima... našla sam se...
;)

upravo tako

nepristupačna sam za avanturiste..ne želim avanturu, a takvih je ovdje većina...i molim da mi se objasni kaj je to otvoreni brak,,,i kaj s takvim muškarcem..u pm......Hoću muža, hoću čovjeka uz sebe!!!

u svih pet točaka

ajd dobro, četiri

ja se tu nemam što ni tražiti, vidim već po rečenici odmah ispod naslova. :)

Svatko oće osobu sebi ravnu. Ne može parirati svaka osoba. Što je tu čudno ako je netko jednostavno puno bolji, bilo da se radi o ženi ili muškarcu. Kao da smo svi isti. Nismo.

I sve navedeno važi i za muškarce.

Fali još i točka "udana sam, i to vrlo nesretno, ali se liječim i hranim si ego na Iskrici" :)

A tek u sretnom braku, kad ne nađu sve u jednoj osobi.

ae... žene su stvarno odvratne... glupe, nezahvalne, pohlepne, umišljene i jadne..... ne znam samo, kaj se onda presvijetla muška populacija, tako uzvišena, nepogrešiva, neokaljana, jednostavno ne odluči na celibat... ili svi postanu homići... mnogi ne bi trpili ni svoju sjenu samo jedan dan....

Kajkavsko narječje (kajkavština, kajkavica) jedno je od triju glavnih narječja hrvatskoga jezika, uz čakavsko i štokavsko....................

Naziv potječe od odnosno-upitne zamjenice kaj.................Kajkavsko narječje uglavnom obuhvaća sjeverozapadni i srednji dio hrvatskoga jezičnog prostora: Zagreb i Prigorje, Međimurje, Podravina, Hrvatsko Zagorje, Žumberak, Turopolje, zapadna Moslavina, Pokuplje i Gorski kotar. Izvan granica Republike Hrvatske kajkavskih govora ima najviše u Mađarskoj (kod Nežiderskog jezera, u Pomurju i Podravini), te manje u Rumunjskoj, Vojvodini i Slovačkoj gdje već izumire, a kajkavski još dijelom govore i hrvatski iseljenici u Americi i Australiji.

Kajkavski danas stalno ili povremeno (u obitelji) govori 31% ili oko 1/3 Hrvata, a do 1. svj. rata tako je govorilo oko 36%, pa je ovo narječje razmjerno stabilnije i otpornije u poredbi sa čakavskim koje već brzo izumire. Razlog tomu je uz ostalo i to da se kajkavski ipak još obilno govori u gradovima sjeverozapadne Hrvatske, osobito kao kajkavska većina u Varaždinu i Čakovcu, a najveći polukajkavski gradovi danas su Zagreb, Koprivnica i Velika Gorica te još desetak manjih kajkavskih gradića (Krapina, Križevci, Čazma, Popovača, Samobor, Ozalj, Delnice itd.)...............Ta razdioba zorno svjedoči o dijelom velikim razlikama što postoje između pojedinih kajkavskih govora u akcentuaciji, fonologiji i morfologiji.

Kajkavsko se narječje nekad prostiralo mnogo istočnije, prema nekim dokazima obuhvačalo je prostor od Drave preko Našica i Požeške doline uz Brod pa preko Save zaokružujuči ozemlje srednjovjekovne Zagrebačke biskupije s tim da se je u sjeverozapadnoj Bosni mješalo sa elementima čakavštine prema jugu i štokavštine prema istoku. Uslijed seoba nastalih zbog turskih osvajanja, danas mnoga istočnokajkavska kajkavska područja uopće ne postoje u Hrvatskoj, nego postoje elementi istočnokajkavskih narječja u Mađarskoj, Austriji, Sloveniji, Rumunjskoj (Karašova-Karaševo (podrijetlo iz pokupske Banovine-Klokoča pod Petrovom Gorom). Tako je i sa govorima sela gradišćanskih Hrvata Umoka i Vedešina (koja je izučavao Ivan Brabec), srodnih u jednoj mjeri turopoljsko-posavskom i križevačko-podravskom dijalektu kajkavskoga narječja, od kojih se po drugim osobinama dosta razlikuju. Stoga se su njihovi govori klasificirani kao istočnokajkavski dijalekt..............................Od polovice 16. stoljeća do preporoda, na kajkavskom književnom jeziku, latiničkim slovopisom oblikovanim po mađarskom uzoru (na primjer cs za /č/, cz za /c/, dy, gy za /ž/, ly za /lj/, ny za /nj/), napisana su mnoga djela:

pravna (Ivanuš Pergošić: Decretum, Nedelišće, 1574), kroničarska (Antun Vramec)
vjerska (Nikola Krajačević, Juraj Ratkaj Velikotaborski, Juraj Habdelić, Ivan Belostenec, Juraj Mulih)
pjesnička (Ana Katarina Frankopan-Zrinska) i dramska (Tituš Brezovački).
Prvu kajkavsku gramatiku (na njemačkome) napisao je Ignacij Szent-Mártony (Einleitung zur kroatischen Sprachlehre für Deutsche, Varaždin, 1783.), a na njemačkom su i gramatike Franza Korniga (Kroatische Sprachlehre oder Anweisung für Deutsche die kroatische Sprache in kurzer Zeit gründlich zu erlernen, 1795), Josipa Matijevića (Horvatzka Grammatika oder kroatische Sprachlehre, 1810.) i Ignaca Kristijanovića (Grammatik der Kroatischen Mundart, 1837.), dok je gramatika Josipa Đurkovečkog dvojezična (Jezičnica horvatzko-slavinzka - Kroatisch-slavische Sprachlehre, Pešta, 1837.).

Najvažniji su stariji rječnici kajkavskoga Dictionar ili reči slovenske Jurja Habdelića (Graz, 1670.), Gazophylacium illyrico-latinum Ivana Belostenca (objavljen postumno u Zagrebu 1740.) i Lexicon latinum Franje Sušnika i Andrije Jambrešića (Zagreb, 1742.).

Među književnicima koji su na kajkavskom pisali nakon 1836. ističu se Pavao Štoos, Tomaš Mikloušić i Ignac Kristijanović. U 20. stoljeću iznimno je bogata kajkavska dijalektalna književnost (Antun Gustav Matoš, Fran Galović, Dragutin Domjanić, Nikola Pavić, Miroslav Krleža, Ivan Goran Kovačić, Vjekoslav Balog i drugi).

Starija rječnička baština kajkavske književnosti obrađuje se u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (8. svezak objavljen je 1999). Osim objave desetak manjih kajkavskih rječnika za lokalne seoske govore u 20. stoljeću, u najnovije doba je razrađeno nekoliko većih kajkavskih rječnika s preko 30.000 riječi iz gradske kajkavštine Varaždina, Zagreba i Petrinje...................

pa no, to sam i rekla....

Nit su samo muškarci ovakvi, već i žene i nisu ni sve ni svi isti.