nema ljubavi garant
mali žuti cvijet
sam u planinskoj travi
okružen zelenilom i sijenam sivim
sunce zaziva da mu društvo pravi
vjetar ga povija
na suncem opečeno tlo tiska
bezvoljan da pogleda gore
na posivjeloj travi ne pušta piska
u noći ni mjesec mu volju ne pobudi
od latica njegovih sivo tlo požuti
i kad poželje viknuti glasno i više
padoše prve kapi proljetne kiše.
okupan opet nadu oćuti
misli, to su moja livada i stijene
ako me ne bude
dosadno će im biti bez mene
u tom mišlju ga san sputi
zaboravljajući razarajuću tugu
kad jutarnjom se rosom probudi
otkri oko sebe livadu maslačcima žutu
22.04.2010. u 22:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar