NOGOMETNI (ILI IPAK JEBAČKI?)
Ne sjećam se kako je sve počelo, ali sama sam otkrila igru. Polako usvajala pravila, dugo se zagrijavala i strpljivo trenirala. A onda sam ušla u ekipu. Malo kasnije od drugih, ali zato s većim žarom. Uživala sam igrajući na svim pozicijama, ni žega ni kiša ni padovi nisu me mogli spriječiti. Bilo je golova i promašaja, ali sve u svemu bili su to zlatni dani. No došao je trenutak kad je trebalo stati na loptu, kad je ozljeda bila preozbiljna. I tako više nisam bila u igri i činilo mi se da to i nije tako važno. Vrijeme je prolazilo i evo me odjednom, odmorne i oporavljene, sa željom u srcu da ponovo igram. Pa makar i u veteranima, onako rekreacijski, samo iz gušta.
23.04.2010. u 19:56 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
a jel dobro tehniciraš ?
Autor: shala-mala | 23.04.2010. u 20:34 | opcije
kažu da mi dobro ide...
Autor: srceizlato | 23.04.2010. u 20:36 | opcije
ako se ne varam,taj tekst je vec bio danas....mozda sam razroka...:))
Autor: odraz_u_suncu | 23.04.2010. u 21:13 | opcije
nemoguće,kad je moj....
Autor: srceizlato | 23.04.2010. u 21:31 | opcije