Pjesma

Ima sitinica u životu koje te znaju baš onako... štrecnuti. Raspizde te za trenutak a onda te puste. Recimo liftovi...
Lift kao takav je dosta dobar izum. Pozoves ga na svoj kat, uđeš i izađeš na željenom katu. S vremenom su se i razvijali. Umjesto jednog gumba sada imaš dva, jedan stisneš kada ideš gore, drugi kada ideš dolje. Jednostavno? Čini se. I ZAŠTO ONDA LJUDI SA FAKULTETSKOM NAOBRAZBOM TO NE MOGU SHVATITI?! Zašto im je tako privlačno da stisnu SVE gumbe koje mogu na liftu? brže će doći? E NEĆE. Ako lift ide sa četvrtog kata na -2 etažu i netko u prizemlju stisne gumb i za gore i za dolje neće on stati u prizemlju i otići gore (preskočiti odlazak na -2). Samo će stati u prizemlju, iziritirati onoga tko je na putu prema dolje i tek se onda vratiti prema gore.
To obožavam kada netko tako stisne oba gumba i onda se iznenadi: A vi idete dolje? Budem onda pričekao. "Mrš, idiote, što si onda stiskao oba gumba." mislim, ali se samo kiselo nasmiješim.
Ili situacija dva, moja druga omiljena. Ulazim u zgradu, susjed ispred mene par metara već ušao. Taman stignem da ne moram ponovo otključavati vrata. Dolazim do lifta i taman vidim da je mamlaz stisnuo i za gore i za dolje. Ulazimo u lift, ona na kat x, ja na y. oba kata "gore". Vrata se zatvaraju. Kako je dolje bliže lift provjerava da li je nešto od "dolje" stisnuto. Nije, vrata se opet otvaraju i ponovo zatvaraju: - Joj kak je glup ovaj lift. Ma nije lift glup, idiote, nego si ga ti zeznuo. On je dobro isprogramiran, samo kaj se tebi ne da protegnuti te dvije sinapse koje imaš da malo razmisliš da li ideš gore ili dolje.
Situacija tri: lift nikak da dođe. Taman je krenuo iz najniže podzemne etaže i nisi stigao stisnuti gumb za gore. Kako imaš više od 3 kata pješke čekaš. Lift ide prema gore, ti čekaš. Dolazi susjeda, uredno se pozdravite. Čekaš, konačno stigne. Stisneš svoj kat, koji je dosta gore. Susjeda stisne PRVI kat. Gledaš u čudu, WTF?! Tko je tu lud?! Ona je čekala 2 minute da bi prešla udaljenost od 3 vertikalna metra?! to je 16 stepenica. Pa ne možeš biti toliko lijen! A stepenice su na metar od lifta! Ne možeš se izgubiti, nema uopće hodinka u zgradi... i sada ćeš izgubiti još dvije minute dok lift pređe tako kratku udaljenost, stane i otvori i zatvori vrata i opet krene...
I tako te sitnice ubijaju iz dana u dan.

arghhh, točno. Jedared nižepotpisani zaboravi stisnuti željeni kat, no to mu se može oprostiti, s obzirom da nije nikoga zeznuo, te u jednom momenut lift dolazi do prizemlja, alias dna (dno,čitaj nema ispod) i u trenutak otvaranja lifta, znana gospoja pita "Idete li gore?", na što nižepoptisani nonšalatno reče "Ne,idem dole" , a gospoja odgovori "No dobro, onda ću pričekati".
Ima li gluplje od navedenog?

istina. ko kad neko pojede cijeli mesni doručak a znaš da sigurno nije bio gladan za više od pola. ubije ti volju za životom. teško je podnošljivo. :D