Crvena ruža.. samo cvijet i ništa više (tko ima prijatelje kao ja - što će mu neprijatelji?)

"Bolje je da odemo prilike su nove
Ulozi u povijesti došao je kraj
U pola četiri ujutro sa perona pet
Radnička klasa odlazi raj" -->piše 1 bloger :)
i nadalje piše: "Usprkos svemu, bila je to jako žilava vrsta. Njen izravni predak kmetus nomadicus dugo je lutao po ovom planetu, tražeći svoje robovsko mjesto pod suncem, a onda je u zoru industrijske revolucije mjesto konačno prepustio čvršćoj i društveno prilagodljivoj vrsti. Svaka evolucija čini svoje, pa je ova otporna, robusna i prilagodljiva vrsta dugo vremena bila jedna od najvitalnijih na planeti, a u nekim predjelima čak je bila dominirajuća i vladajuća. No kako svemu dođe kraj tako je šljaker domesticus vulgaris ipak na kraju zauvijek istrebljen, a to izumiranje nije bilo naglo i nenajavljeno, nego bolna i polagana agonija, uzrokovana mnogim faktorima. Zamijenile su ga nove, međusobno srodne i znatno prilagodljivije vrste poput menagerusa mlatislamusa, politicusa lopinuma i bancarusa predatorusa.
Od ŠDV- ostadoše samo sjećanja, fosilni ostaci i kosturi koji se mogu razgledati u multimedijskim muzejima, nekoliko praktičnih artefakata rabljenih u svakodnevnom životu (srp, čekić i demižon) te ponešto fotografija i filmova koje svjedoče o jednoj svojedobno živahnoj vrsti, ali ipak nedovoljno prilagođenoj novom vremenu, po nju izutetno okrutnom.
Pogledajmo neke od glavnih razloga koji su doveli do postupnog izumiranja vrste.Nedostatak prirodnih staništa. ŠDV je obitavao veći dio vremena, kao izrazito stajalačka vrsta, u svom prirodnom staništu koje se zove radno mjesto i gdje se najbolje osjećao.
Naglom promjenom klimatskih uvjeta sa zapada je došla do tada manje poznata vrsta trgovcic pohlepus u potrazi za toplijom klimom, i ubrzo zahvaljući prirodnom prirastu nove vrste-poduzeća i tvorničke hale pretvorene su u shoping centre i mallove(ma što to značilo). ŠDV je kao miroljubiva vrsta neko vrijeme mirno pokušavao egzistirati u suživotu, no nije ništa mogao učiniti s izrazito agresivnom barbarskom vrstom koja se gnijezdila gdje god stigne, prazneći tvornice kako bi gradila betonske trgovačke komplekse.
Vremenom su šljakerska staništa postala sve manja, te zauvijek nestala, a nove generacije ŠDV-a su počele živjeti nomadski na što nisu navikle, vukući se besmisleno s jednog mjesta na drugo, tek povremeno izvikujući parole.
Kažu da ih se i dan danas može tu i tamo (i to tek nekoliko njih), vidjeti onkraj zidina koje su sagradili trgovci, kako lutaju kao neki novovjeki cigani ni ne usuđujući se ući unutar ovih zatrašujućih betonskih zdanja koja ih plaše. A ŠDV sve dotada nije poznavao strah.Izum digitalnog oruđa.ŠDV je navikao na jednostavnija oruđa iz željezno-papirnog doba kao što su čekić, lemilica i u slučaju naprednijih pojedinica osmotomna enciklopedija JLZ-a.
Agresivnije vrste donijele su nova oruđa koja su se mogla između ostalog spremiti u džep, čime su znatno dobila na mobilnosti. ŠDV ionako do mobilnosti nije puno držao jer je uvijek znao put od kuće do posla, koji je godinama bio isti, a telefon mu ionako nije trebao, osim da javi ženki koju juhu da mu spremi.
U ranoj ludističkoj fazi kad se ŠDV prvi put osjetio ugroženim zabilježeni su slučajevi napada čekićem na kompjutere, ali od toga se brzo odustao, jer su se ovi množili geometrijskom progresijom.
Na koncu su i ŠDV nabavili mobitele, što je bio prvi pokazatelj transfomacije vrste prema drugoj prilagodljivijoj, iako neka istraživanja tvrde da im je time smanjenja inteligencija za 5 do 12 %, no već je činjenično dokazano da za preživljavanje sama inteligencija nije ključan faktor.
Smrt klasične birtije
Klasična antroplogija govori da svaka vrsta mora imati neko sveto mjesto, gdje njena društvena struktura postaje koherentnija. To je neka vrsta hrama, ali ne u strogom smilslu svetišta, nego i mjesta za druženje s drugim pripadnicima vrsteKod ŠDV-a nije bilo dileme, tu funkciju je imala staromodna krčma sa šankom, konobaricom u borosanama, kariranim stolnjacima i čašama gemištarkama.
Kako je vremenom djelovanjem elementarnih nepogoda u taj prostor sve više ulazio mramor, mesing i fine šalice, ŠDV je polako gubio vezanost sa svojim drevnim hranom, osjećajući se u njemu nelagodno.
To je izazvalo veliku društevnu disperziju i rasap jer su mužjaci sve više slabili svoju međusobnu povezanost, te prestali pjevati "Kaj nam pak moreju"- vrlo važan borbeni poklič nekoliko generacija ŠDV-a koji ih je održavao.
U današnjim novobnovljenim hramovima rijetko možete vidjeti ŠDV-a koji je svoje bogove ionako davno prestao obožavati, a ovih nešto malo što je ostalo ili piju na ulici ili su prešli na new age filozofiju koja zazire od alkohola.
Propast sindikalnih odmarališta
ŠDV kao vrsta je jednom godišnje kolektivno crpio svoju energiju vitale iz takozvanog hodočašća u južne krajeve. Sindikalni izleti imali su sličnu funkciju kao birtije, no nisu bile namijenjene isključivo mužjacima nego cijeloj proširenoj obitelji i široj zajednici.
Tako su tu išle i ženske, djeca, rođaci, znanci, a sve se pretvaralo u veliku pučku svečanost kojom se slavio bog dobre zajebancije i raskalašenosti.
Naime, na sindiklanim izletima, ŠDV inače kao pomalo asketska i vjerna vrsta predava se uživanciji i hedonizmu svake vrste time tražeći sponu sa svojim davnim izgubljenim primordijalnim pretkom.
Nestankom ovog tipa svečanosti, ŠDV je sputan regulama počeo pokazavati znakove depresije, malaksalosti i malodušja, čime je počeo gubiti korak pred novim vrstama sklonije teambulidinzima i eventima.
Izumiranje jezika
ŠDV je počeo gubiti bitku s novopridošlim vrstama kada ih više naprosto nije mogao razumjeti. Kako je jezik jedan od glavnih faktora u opstanku vrste, ali i ključan za njen daljnji razvoj, tako se ŠDV nikako nije mogao snaći u novim riječima kao što su showbizz, lifestyle, gadget, reality, myspace i account manager.
Navikao na jednostavnije oblike riječi kao što su kurac-palac, konjak, praznik, spajanje i poriluk nikako se nije mogao snaći s tom količinom silnih čudnih riječi koji su novopridošlice izgovarali, pa mu je sve izgledalo kao kula babilonska, naime nitko više nije razumio ono "Daj mi dohvati šarafciger".
Pokušao je učiti i nove riječi ali umjesto da se lakše sporazumijeva s drugima, više nije mogao razumjeti ni sebe.
Vjerovanje plemenskim starješinama
U prastara vremena biti plemenski starješina kod prvih ŠDV-a je bilo pitanje časti. Ako bi se tek poneki pokazao lažljiv, častohlepan ili prevrtrljiv naprosto bi ga objesili i izabrali drugog.
U kasnija vremena institut starješine se prebacio na nešto širu funkciju- druga generalnog. Drug generalni imao je pravo zadržati jedan mali dio resursa za sebe, ali je morao paziti da se sve ravnomjerno rasporedi ostalima. Tako se gubitak kojeg šlepera pijeska preusmjeren za drugovu vikendicu nije smatrao bitnim, ako su i šljakeru ostale dve vreće.
No pojavila se nova generacija "drugova" koja je obećala da će svi dobiti po šleper pijeska. No ti su, umjesto da sebi zadrže prešutno dogovoreni jedan šleper, uzeli cijelo crpilište pijeska, dok šljakerima naravno nisu dali ni najgori šljunak.
Iz misterioznih i nama danas neshvatljivih razloga ŠDV su i dalje na svojim godišnjim saborima birali one koje ih potkradaju samo što se ovi više nisu zvali dugovi nego gospoda, a kad su ŠDV-i shvatili da ih ovi zapravo uništavaju, bilo je debelo prekasno. Pijeska više nije bilo za nikoga.
Opća apatija
Svaka vrsta mora imati temeljni smisao svog postojanja, jer ga to razlikuje od druge vrste.
Cvrčak pjeva, a mrav i ŠDV veći dio života rade. Kako su nove vrste došle s idejom da je rad štetan, da smeta i da je potpuno neproduktivan (iako je znanost o evoluciji pokazala skroz suprotno), tako je i ŠDV pao u svojevrsnu vrstu kolektivnog malodušja-prestao je raditi, ali naprosto nije znao što bi drugo mogao činiti sa sobom osim toga.
Probao je s tenisom, nastupom u lovu na talente, konceptualnom umjetnošću i pisanjem biografija, ali mu naprosto nije išlo.
Šljaker domesticus vulgaris je to što jest isključivo kad radi, no u međuvremenu je zbog svega toga zaboravio raditi, pa je pao u depresiju i prestao je jesti, piti(iako su se neki pak posvetili isključivo tome) i razmnožavati se.
To je dovelo do toga je ta vrsta na samom rubu izumiranja, tek ćete vidjeti ponekad nekog čudo preživjelog u plavom kombinezonu besciljno luta gradom ili poljima, dok ga druge vrste prezrivo izbjegavaju, a poneki čak i djeci skrivaju oči od tog nemilog prizora ili eventulno pokazuju kao davno nestao prizor poput medvjeda koji pleše.
Neki su se pak zaposlili kao živi eksponati u muzeju rada, no projekt nije zaživio, jer bi im onako depresivnima i bezvoljnima brzo dosadilo besmisleno lupati čekićem po nakovnju, iza izloga od od pleksiglasa. Srećom je taj izlog bio zvučno izoliran jer bi i te preživjele i zatočene primjerke vjerovatno dokrakčila najčešća rečenica koja bi se mogal čuti s druge strane izloga."Vidiš sine ovako je nekada izgledao obični šljaker. Nije se znao prilagoditi pa je zato izumro. Zato dijete, nemoj nikada ni pokušavati raditi".""

oće, oće, samo da prije bace knjižice u savu

piše rundek, bloger citira ;)

cili dn jebu s tim grahom, ma od sinoć. koji je to udarac na moje osjetljive živce. ma baš bi namjerno skuvala grašak, samo da znam kuvati

guzo, jebat će te i s kobasicom.

Sedam pržiš, a osmu držiš.

Gan bang.

Gang

briga me, samo nek je termički obrađena.
i neću one fini-mini

Bang bang
I shot you down, bang bang

guzo, ti ko Castro pušiš samo debele.

moram napuniti još 0 ovih djemba. mamu im, stavili samo pola filtera u svaku. vilica me boli više.
sumamed je skroz dobar s pelinkovcem

40 htjedoh reći. aha, al ne pušim debile. a jok. antu gotovca neću i neću i kvit. draži mi kirin

uh, kako mi je luka bebić pušio, uh. skoro astmu dobio

Oj ružo!!! Tko je ovo napisao ljubi ga blitva!!!:PPPPP

Ma pušiš ti pikavci i slušaš zrikavci. reče gospon Taxi. U šali.

o, "blitvo...", evo ti link:
http://svijetuboci.blog.hr/2010/04/1627474506/kako-je-istrebljen-sljaker-domesticus-vulgaris.html

tko god, genijalno je. sigurno mu je inspiracija bio vlado seks

autor bloga je otišao na prosvjede :)

ovo je pisa Glupi i kvit. pa su mu drpili.
glupi ništa ne radi, to znam sto posto

Inspiracija mu je bila vaginalna manipulacija.

Erosa sjeme.

a bulić je napisa-zlatnu čašu mi dajte lala. i to je bio početak kapitalizma. a onda je nagura i bačvu u pjesmu

đizus, ".. pero.." :)

lipo li je biti na bolovanju (dok mi ne zveknu 30 posto plaće).
odo ja jedan malešni pelin, čisto za raspoloženje. cili dan mi neki pederi gledaju profil

Jel' taj bulić i nešto jebo? Il' je samo igrao tenis? Po cijeli dan. kao Milijana.

:) meni prerano za šampanjac :) to ćemo navečer :)

đizus ružo, jesi vidila da nema više fjakastog. otiša na doškolovavanje. sad je na velikim arkanama.
mrkana

a baš sam te htjela nešto priupitati

baš mi lipo na blogu. mislila sam malo danas maltretirati kolegu i rokera (roker nema kožicu pa da navlačim mrvicu), ali doći će mi ona dosadna tetka.
i ovako mi nije dobro, samo mi je još ona falila.
a kronično mi fali drle npr.
idem skloniti tragove zločina.
vidimo se

đizus, "pero..", a jesi li ga ubila? :)

Ubi parip kobilu.

Ružoooooooo!!! pročitala...odličan blog 5+

"blitvo..", nisam ni sumnjala :)

Pa,pa,Proleteri...........