PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

U Krakovu živio starac po imenu Izy. Nekoliko noći zaredom sanjao je kako putuje u Prag, dolazi do mosta kraj kojeg raste stablo. Sanjao je da kopa ispod stabla i pronalazi blago koje mu donese blagostanje i mir za čitav život.
Jednog dana odluči otputovati u Prag i pronađe mjesto o kojem je sanjao. Ali most je danju i noću čuvao stražar. Starac mu ispriča svoj san, a stražar mu se samo nasmijao. Naime, on je sanjao kako se u Krakovu ispod kuhinje nekog starca Izyja nalazi zakopano blago i smatrao to glupošću.
Starac se bez riječi vratio kući i ispod poda vlastite kuhinje pronašao blago.
 
Odgovore na moja pitanja nemaš ti nego ja. Dobar dio života provodim tražeći nekoga tko će mi reći što je dobro, a što loše. Tražeći druge koji bi me gledali kako bi vidjeli pravu mene. Tražeći vani ono što je zapravo uvijek bilo unutra. Blago je kod mene, oduvijek je bilo tu i nemoguće je izgubiti ga. Samo ga moram pronaći.

Blago je ono za šta mislimo da nije...i uvijek se nalazi uz nas:))

Da,istina.

trebam početi "kopati"...

srce sam našla, zlato još tražim :)

khm ,khm... jel neko tražijo zlato!? šta treba?

uh,Toni,kad bih znala šta treba ne bih više tražila :)

..ćuj, ja znan kaj tebi treba.

misliš,neki iskričar :)

...ćuj.... ajmo midva u intimu mojega peveteja!

'blago koje mu donese blagostanje i mir za čitav život.'..... hm, zašto svi odmah pomisle na zakopano zlato.... neima u zlatu blagostanja i mira, to možemo 'iskopati' jedino u sebi :).... Inače, netko je od nekog prepisivao, ovu fabulu imadeš i u čuvenom 'Alkemičaru' :)

i...jel iskopao to blago...???

istima, većinu priča prepišem odnekud, nisam dosta pametna i kreativna da ih sama smislim, ali me potaknu na razmišljanje...priče su ozbiljne, a komentari mogu biti i neozbiljni :)

como, on svoje jest, ja svoje još nisam...

e... ubi me srce i zlato ali ja ne kužim ni k...a ,što je iskopao...ni gdje ni kako..

como, ne brini, sve u svoje vrijeme, ipak je ponedjeljak ujutro...nekad ni ja sama ne znam što sam htjela reći :)

srčeko, znam da si ti prepisala.... al uočavam i to da je oni od koga si prepisala isto neš muljao sa prepisivanjem.... i to na način da mijenja mjesta, zemlje...imena...Takvi prepisivači mi malku idu na jetru. Pa još kad pričaju u prvom licu... (nije ovdje slučaj :)

Na tragu ove priče sjetih se jedne druge. Živio jednom jedan siromašan mladić i maštao kako bi se obogatio. I jedan mu mudrac reče: -Ništa lakše od toga; ogromno blago leži ispod tvoje kruške neduboko. Uzmi lopatu i kopaj. Samo imaj na umu jednu stvar: dok kopaš, ne smiješ niti jednom pomisliti na bijelog zeca jer će u tom slučaju blago nestati.
Sav sretan mladić se dade na kopanje, ali koliko god se trudio, nije mogao ne pomisliti na bijelog zeca.
I tako je on kopao i kopao i kopao. I ostario kopajući.
Ne sjećam se točne poante te priče,ali mi priča često pada napamet kad nas uvjeravaju kako treba misliti pozitivno jer naše misli stvaraju našu stvarnost.
Jer kao nema ništa lakše od toga:-))
Aj probat ne mislit na bijelog zeca!

da, istima, dobre priče se prepričavaju, neke sam našla u više knjiga u različitim verzijama...mene ne smeta...ako su dobre, osjećam ih kao svoje...

ok srce ...kopam dalje možda i ja nađem zlato...:))

paso, još jedna dobra priča :)

dooooooooobra priča, ali i jako loša ako se iz nje ne nauči ništa.

nije zlato sve sto sja pa tako ni ja.... hahahah

Ma nije samo to, nego da shvatiš na kraju puta da ti put uopće nije bio potreban.

zaimavo!

nekada ti netko nepoznat, ne htijući, ukaže na pravi put....

i shvatiš da već imaš ono što si tražio :)

glupava stvar iz "Alkemičara"..