PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Lako je biti hrabar kad nemaš što izgubiti. Ali riskirati da promijeniš nešto, to je već malo teže. Pa makar se radilo samo o navikama, svakodnevnoj rutini koja nam daje sigurnost. Poput ceste s koje ne smijemo skrenuti. U strahu da ne zalutamo ili završimo u jarku. S godinama je sve teže. Vezani smo za neko mjesto, za neke ljude...
Teško mi je počinjati iznova, nečeg se odreći da bih nešto dobila. Možda srušiti staro da bih sagradila novo. Pa makar i na temeljima ljubavi. Jer nitko mi ne garantira da će temelji biti dovoljno čvrsti. I izdržati potrese.

dok ne probaš slagati ciglu po ciglu, nećeš znati da li to dobro radiš. a ako i sfušaš, počneš iznova...kao klinci s kulama u pijesku :)

zato je moj direktor govorio.... Kad imaš delikatan zadatak baci u vatru mladog inženjera-početnika.... Taj se ne boji pokvariti reputaciju :)

U pravu ste, ali svejedno je teško...koliko je veza ovdje propalo zbog onog o čemu govorim?

a čuj.... nemreš pronalaziti nešto novo a da ne riskiraš lutanje.... Samo traženje podrazumjeva da napuštaš siguran prostor da bi istražio nove mogućnosti... Nisu bez vraga nastale izreke tipa... Bolje vrabac u ruci, negol golub na grani... ili ona... tko ne riskira taj niti ne profitira... :)

kupi toaster. sigurno ima garanciju bar godinu dana.

vidim ja... Srčeko bi malo avanture, al je maljku strašiva ;)

pitala sam se...kakva bi to ljubav trebala biti da se zbog nje odselim daleko, ostavim siguran posao u ova vremena i slično...

tako da nije u pitanju uopće avantura nego razmišljanje o ozbiljnoj vezi i zajedničkom životu...

koliko je iskričana spremno na to? pa zato ustuknu kad se ukaže prilika?

ustuknu oni koji ne žele isto što i ti...

kad za to postoji pravi temelj, i ljubav, ništa nije teško učiniti za voljenu osobu... i ništa ne ide preko noći, rijetke osobe imaju toliko hrabrosti... ili ludosti?

a točno je što meija kaže...

una, ne znam da li srce misli na virtualu koja bi se provukla u realu ili na nekaj čvrsto opipljivo izvan ovih prostora?....ako je ovo prvo, uf....ne bih baš bila tako brza u gradnji, da se ne dogodi da jedan mali val ne odnese izgrađeno u pijesku :(

kad si mlad sve je lako, nije teško ostaviti ni roditelje ni mjesto boravka ni...lijepo počneš graditi novi život i sretan si ako imaš s kim...

e svaka promijena je dobra , i tek kad neko vrijeme prode shvatis jesi li pogrijesila , ovako ce ti ostat samo sijecanje ili mogla sam a nisam ,i dvoumica ali treba izvagati i ocijeniti

isto je ako si kasnije sam, nemaš djecu ili su već otišla, nemaš nikakvih obaveza osim prema samom sebi...odluke i promjene su tada mnogo lakše...

da Raky, lako je ako sam moraš podnijeti posljedice vlastite pogreške...toga se ne bojim

teško je hladne glave procijeniti trenutnu situaciju i odlučiti kaj dalje....pogotovo ako u toj odluci povučeš sa sobom još ponekog. mislim na djecu. sve što radimo, trebamo napraviti samo zbog sebe, a ne zato što nam je netko u određenom trenutku pomogao, pogurao nas naprijed. nije to loše, potreban je podstrek, ali ipak sami ostajemo sa sobom i svojim odlukama, pa i posljedicama ako ne ispadne onako kako smo planirali i priželjkivali.

znači, reala je u pitanju... hm, sve je lakše, ne znam baš, čak i kad ostaneš sam/a, imaš opet stvari koje te vežu, posao, ljudi... pa opet gnjavaža oko selidbe, a što ako za mjesec dana shvatiš da si napravio/la veliku grešku? što onda?

Nikad ne smijes bit sama , osim onda kad zelis samocu, ne spavaj vrijeme leti i sve guta , a sanse se propustaju ,

zakaj ne biti sam/a?

Zbog same sebe i tisine koja ubija

raky, svi oni koji se boje samoće ne znaju živjeti sami sa sobom...a tek u dvoje..hm...

još je gora ona tišina u dvoje, ta tišina ubija... ovako, kad si sam, tišina može biti vrlo ugodna

iako se u paru može šutjeti i lijepo:)

una i meija...dajem si vremena...zato su ovo zasad razmišljanja potaknuta realom naravno...

i da, mislim da treba naučiti živjeti najprije sam sa sobom, a onda i s drugim...

srce, napravi korak..ali ostavi vrata iza sebe barem odškrinuta...pa ako je sve ok, zakorači još jednom :) (vidi, ja sam ti racionalna djevica kad su u pitanju važne životne odluke, svaku ako treba i triput prespavam, pretumbam sve opcije za i protiv i na neko vrijeme, ako imam mogućnosti, maknem se od svega, pustim da na neki način sazrije u glavi..da vrijeme odradi svoje. kad smo emotivno involvirani, nismo sposobni racionalno sagledati činjenice..i zato dolazi do grešaka u koracima)

mislim da je ključna riječ ovdje povjerenje... vjera u sebe, i vjera u drugu stranu, to je pravi temelj, ili?

ajme, i ja djevica:)

una, za povjerenje treba i vremena i zajedničkih proživljenih trenutaka koji to povjerenje stavljaju na svojevrsnu kušnju. tek onda znamo da li je to to. u suprotnom, sve je naša projekcija, koja može, a i ne mora biti realna

bok djevice :))

točno, ali i za prvi korak treba jedna pristojna doza.... bok;)

hvala una i meija, ja sam ovnica pa moram pripazit da ne srljam... :)

srce...ovdje sam upoznala dvije ofčice, postale su mi kućne frendice i mogu ti reći da smo zanimljiva kombinacija. kad je frka, trust bapskim mozgova u kombinaciji energije i racionalnosti uvijek na kraju pronađe dobro rješenje :))

samo ti srljni, ako je u pitanju početak neke veze... ako je zajednički život u pitanju, eh....:)))

hvala, djevice drage...sad trebam i ručak dovršiti, a velike odluke ostavljam za poslije :)

dobar tek...pozz curke i ugodna vam nedjelja :)

pozz:)