Dnevnik jedne tračerice

Je da…. Čvrsto sam odlučila biti mama. Nikako poput neke druge mame tj. moje, nego ono mama frend. To vam je sasvim posebna mama. Mama koja kuži sve, igra se, pazi na sitnice, ne urla, ne živcira se, uvijek pri ruci, uvijek puna razumijevanja. Mama koja nesebično daje i daje, ma nešto perfektno. Naravno takva mama podrazumijeva i takvu djecu. Djecu koja ju vole i vesele se svakoj maminoj ideji. I mogu vam reći da je to z lutkama stvarno bilo tak. Teorija mi je išla i bolje neg si možete zamislit. Sa 10 godina bila sam idealna mama i imala sam idealnu djecu.
Sa osamnaest sam malko promijenila mišljenje o toj super mami i doradila neke sitnice na njoj. Naime tad sam postala teta i uvidjela sam da je moja seka grozna majka i da moram super mami izbacit još i njene osobine. Uopće nisam kužila kak može biti tak nerazumna jer sve vrijeme koje sam ja provela s nećacima, oko pet sati tjedno, nisam imala nikakvih problema. Deca ko deca, pa moraju skakat, trčat, razbit koljeno, ….
Sa 26 sam postala mama. Sad je samo trebalo primijenit patentiranu super mamu. Nekak sam si zabrijala da je prva godina najteža, ono dok ne stane na svoje noge. Ubrzo bum shvatila da taj izraz ima metaforično značenje, no ipak sam bila friška v tom biznisu. Doneseš taj drečavi zamotuljak doma i misliš da si pojel pamet celog svijeta, a zapravo tak te strah da ne znaš jel bi plakal il pobegel glavom bez obzira. I mogu vam reći da nakon par dana, kad je skužil dnevni red, sve je krenulo ko podmazano. Bila sam strašno ponosna na sebe i na to kak moja super mama funkcionira. Ništ ni bilo teško, ionak sam cica, spava i sere. Pampersice su zakon, tak da pišanje ni ne osetiš. Bilo je savršeno, plan super mama se odvijal i bolje neg je zamišljen. No tad je krenul svojim nogama u dvorište. Najednom se moj rječnik srozal na tri riječi: Ne, Pazi, Nemoj. Skup s rječnikom srozala se i moja super mama. Kreneš na posel, trčiš da ga pokupiš iz vrtića, kuhaj, peri, peglaj…. Dani prolaze ko blesavi i pošteno se ne okreneš, a on već ide u školu. U međuvremenu roda donijela i seku. Super mama zgleda, a i zvuči ko vještica. I sve je više nalik na onu groznu mamu s početka priče tj. moju.
Sad kužim onu staru «Mala deca mala briga, velka deca velka briga.». Mogu vam reći da sam zabrinuta. Ne zbog toga kaj je projekt super mama propal, jer u biti i nije, svaka mama je super mama. Zabrinuta sam jer ne znam kak ga pripremiti za taj Život. Krenul je u školu. Nekako sam stekla dojam da nije baš druželjubiv i da je prilično plašljivo dijete. Kad nakon mjesec dana u informativki poruka : «Poštovani roditelji, Vaš sin se potukao na satu!». Mrak! Kaj sad? Pitam ga kaj je bilo? Neka tipično dječja svađa, koškanje, šaka sim, šaka tam i ježi ga došla učiteljica. I kaj sad reći klincu? Ako mu kažem da je to loše, a je, to može biti dvosjekli mač. Jer ak dozvoli da ga sad počnu lupat, lupali buju ga cijeli život. Opet ak ga podržim najvjerojatnije bu mislil kak je to dozvoljeno i mlatil bu se ko za okladu. Mogu probat mu objasnit da je normalno ak se braniš potegnut šake, ali pitanje je jel bu on to baš skužil tak il kak njemu paše. Živimo u civiliziranom društvu što u prijevodu znači lomi, trgaj, razbijaj, grabi preko mrtvih jer to je jedini put ka uspjehu. Poštenje, moral i ostale trice zaboravi jer to je odlika mrtvih i siromašnih. Na žalost danas je bogatstvo duha obrnuto proporcionalno materijalnom bogatstvu. Kako u tom šugavom svijetu odgojiti zdravo i normalno ljudsko biće? Kako ga naučiti vrednovati kad je danas sve izraženo u kunskoj protuvrijednosti?
Tek mi je sad jasno kakva je moja mama bila super mama, a ja…. Ja više ni ne pokušavam biti super, pokušavam biti samo mama. Volim ih, mazim i svaku noć zaspim sa nekom zebnjom u srcu, jer ne znam kakav ih čeka sutrašnji dan. Dalje ni ne razmišljam jer se još uvijek potajno nadam da će se sustav vrijednosti ponovo vratiti i da znanje neće biti mrtvi kapital. Ulažem u njihovo znanje, kažu da sam preambiciozna, ali ja vjerujem da će valjda ovo društvo konačno početi aplaudirati dobrima, a da će se loši konačno vratiti tamo gdje pripadaju, na margine.

Super si, mama.