TI TALIJANI

 Danas dok sam cekala bus u gradu preko puta ceste prolazio je jedan mali tamnoputi djecak i sepao je.Cijelo me vrijeme gledao i nakon nekog vremena prisao i pitao me nesto sitno para,ja sam ga pogledala i rekla da nemam,imala sam svega nekih 20 centi u dzepu.Poslije sam ga vidjela kako sa tatom jos jadnijim od njega ulazi u neki restoran turske hrane i izasli sa velikim sendvicem.Ljudi moji da ste vi vidjeli kako su oni to jeli,siroti ljudi vjerovatno im je to bio prvi obrok danas,otimali su se i kidali taj brizni sendvic,a ja ko pizda ulazim u autobus idem u svoj topli dom gdje me ceka nedeljni rucak,prisjeo mio je vjerujte mi.Nisam zla i dala bi djetetu novac ali toliko je prosijaka po gradu koji glume da jednostavno nikome vise ne vjerujem,ali kada sam vidjela taj sendvic........

kad imam uvijek dam i nikad ne razmisljam glumi li netko ili ne.razmisljam mozda drugacije od drugih ljudi,no kada netko vidi toliko tuge,jada i zla u svom zivotu ne moze drugacije.sad sam nakon ovoga teksta tvoga i ovih nekoliko mojih recenica ..........

Ponekad dam, ponekad ne, sve ovisi o mojem đepu i raspoloženju, ali par puta kad su mi tako uletili klinci da me žicaju, a znam koja je šema sa cigićima kad žicaju, odvukao sam ih do najbliže pekare i kupio im nešto za jest.