čovjek i njegova nesmotrenost

ČOVJEK  I  NJEGOVA  NESMOTRENOST
Pozdrav. Kada je riječ o čovjeku neizbježna je činjenica da je on društveno biće i da je do sada svoj život gradio na zajedničkom životu muškarca i žene. Pokušavajući izabrati jednu stvar zajedničku svima nama, onako u smislu našeg načina ophođenja sa drugim ljudima, uvjerljivo prvo mjesto zauzela je nesmotrenost, ako će se tim nazivom moći nazvati sve one grehote učinjene namjerno ili pak nenamjerno na štetu drugog. Prije svega treba reći par riječi o neizbježnoj povezanosti uzroka i posljedice koja se manifestira, bilo kao ljutnja ili srdžba, bilo kao radost i zanesenost, negdje u našim receptorima osjećaja i vanjskih podražaja. Ne treba smetnuti sa uma da je uzročno-posljedična zakonitost jedan, nazovimo ga tako, prirodni nagon poznat u širini svemira, nemjerljiv sa bilo kojim znanim mjerilima ljudske vrijednosti, ali uvijek postojan, neizbježan. Ako uzmemo ljubav muškarca i žene kao uzrok povezivanja dvaju različitih svjetova, jer oni to doista i jesu, kazati ćemo da za posljedicu možemo istaknuti novi, zajednički svijet u kojem oni sada nastoje proživjeti ovozemaljski život. U svom odnosu oni imaju bezbroj uzročno-posljedičnih poveznica kojih nisu svjesni, jer, kazao sam malo prije, riječ je prirodnoj sili svemira koja prožima njihove energije, da ne kažem suvladar je njihovog međusobnog ophođenja. Zašto se onda čuditi njegovoj ili njenoj reakciji na određenu situaciju?
Valja se upitati zbog čega, gdje je uzrok takve reakcije, a odgovor je odavno već dat, jer sada znamo da on ili ona nisu mogli drugačije postupiti upravo zbog te povezanosti posljedice kao njihove reakcije i uzroka negdje u prošlosti. Svaki naš postupak je uzrok nečije reakcije kao što je svako rođenje uzrok naše smrti. Ta je povezanost neizbježna.
  Da se sada vratimo na našu temu. Nemoguće je ne spomenuti sve naše svađe, zavjere, koristoljubivost, pohlepu, sebičnost, nevjericu, omalovažavanje, laž, kada ja riječ o odnosu muškarca i žene. Znajući svoje želje i čežnje, čovjek je otišao predaleko tražeći od druge strane da mu upravo to ponudi za nenadani objed kako bi se nasladio i uživao u svom kratkom vijeku na Zemlji, kako bi bio sretan i zadovoljan, a njegova čula na najvišem nivou. Uzimao si je za pravo da drugoj strani postavlja uvjete kako bi došao do jednog jedinog cilja, utažio svoju žeđ. Već vidimo prve znakove nesmotrenosti ako se pitamo odakle mu to pravo da postavlja nekome uvjete. Upravo zbog veze uzroka i posljedice on time traži pravo na život po svojoj percepciji, traži signal zelene boje sa druge strane koji će odgovarati njegovom smislu, opet, uzrokovanih prohtjeva. Što je tu nesmotreno? Pa upravo to što lako zaboravlja da i druga strana samim time što odgovara njegovim postavkama, postavlja upravo njemu iste takve uvjete kojih on u tom trenutku nije svjestan.
Nije teško zaključiti da se ovdje radi o krugu koji nema početak i kraj već samo protok međusobnih uvjetovanih zahtjeva i potraživanja. Jedni drugima postavljamo zadaće i odrađujemo zadatke istovremeno. Fantastično! Kako je taj odnos upravo fenomenalan i fascinantan, njegova samopokretljivost onemogućuje nas da nekada djelujemo onako kako bi u tom trenutku htjeli, čini nam se kao da ne vladamo situacijom u kojoj se nalazimo. Riječ je upravo o našoj biti ili činjenici da smo svi međusobno povezani, nemoćni oduprijeti se zakonitostima koje nam nameće suživot ili život sam u svoj svojoj svrsi. Mnogi se neće složiti sa mnom da je nesmotrenost prava riječ za pogrešna doživljavanja nečijih posljedica kada je riječ o postizanju svojih vlastitih ciljeva, ali rekli su prije mene, za postizanje cilja se ne biraju sredstva. Zar nije uspješan onaj koji je postigao svoj cilj!? Ne bih se složio sa time. Naime, netko tko je u postizanju svog cilja oštetio drugu stranu, na bilo koji način, upravo je skratio sebi mogućnost da dođe do tog cilja jer posljedica takvog nesmotrenog ponašanja promijeniti će i povlačiti okolnosti koje će upravo promijeniti sam cilj! Kako je to moguće? Jednostavno, sami sebi krojimo vlastito odijelo, a na piru moramo biti u njemu. Ako je naše ponašanje naš krojač, a odijelo naš cilj ono će biti onakvo kakvo smo skrojili, a život će nam biti bolji što nam odijelo bude bolje  pristajalo, oštetimo li ga svojim ponašanjem ili ponašanjem prema nekome drugome nećemo uživati na gozbi. Iako bih o ovome mogao pričati danima jer primjera je bezbroj, dokazi su neupitni, posljedice strašne, skratiti ću priču kada sve to stavim pod blagu riječ nesmotrenost. Naravno da smo bili samo nesmotreni ako smo vezani prirodom i njenim zakonima, jer mnogo toga nam je njima oduzeto, ali dobro je da je tako, jer, vjerojatno onda ne bi bili ljudi, već neka druga vrsta i ne bili na Zemlji.
    Pošto smo samo zemljani nesmotrenost je naša nemogućnost savladavanja veze uzrok-posljedica kada ostajemo zatečeni akcijama i reakcijama, nenadanim potezima bilo vlastitim ili tuđim i nećemo priznati objektivne slabosti svojih posljedica, vjerojatno, nama nepoznatih uzroka, koji su nas neprikosnoveno natjerali na razna djela ili nedjela. Mi vidimo posljedice i sa njima se hvatamo u koštac umjesto sa uzrokom. Stoga nije problem reći da je laž nesmotrena kada je uzrokovana, kada je mi nismo htjeli reći, ali smo je izrekli jer je odavna tako bila pripremljena u našim glasnicama.
   Na kraju, da kažem, da ne opravdavam ovime sva ona zlodjela kojih se ne libi učiniti ljudski um, koja su kovana desetljećima pa i stoljećima u bolesnim okruženjima zaraženim izopačenim mislima, pomnoženih uzrocima ranjenih i bijesnih predaka koji nisu uspjeli u svojim životima, iako su i oni samo prenosili svoje posljedice nekih davnih uzroka!

inspiracija?

riječ je gospodnja!

svaki komantar je suvišan
osim da ti odijelo pola života kroje drugi jer samim rođenjem pripadaš u određene
okvire. Nije isto roditi se u Zimbabveju ili na dvoru, tako da od toga ovisi gje češ i kako češ osmisliti život.

isto je gdje se rodiš. niej isto kako razmišljaš. misli su te koje kroje odijelo. zašto? misli su riječi, a riječi su djela. misli određuju naša djela. a djela kroje odjelo.

Taj krug si sam smislio, taj krug si sam stvorio. Sad ga samo trebaš razbiti. Zbog entropije.

zlatno pravilo NE CINI DRUGOM STA NE ZELIS DA TEBI NETKO CINI