Život boje indiga

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje -
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al' nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?

lipo

slavonac-svaka čast :-))

Eto, zahvaljujem u Dobrišino ime. :-)

hm, kakvu si mi uspomenu vratio sad:)) zahvaljujem.

Surprised, sada bi mogla reći i kakvu. :-)

haha čitaj pjesmum koju si stavio:)) baš takvu:))

Ma, da? Dakle, našao se neki lega koji te odveo u ćošak nekog kafića i izjavio ti ljubav? Super! :-)))))))))

hahaha:))) otprilike:)

meni jedna od njegovih najljepših, najljepša!

ja bi..toplu ruku..

Joj, pa ima on još ljepših pjesama... Vagonaši su prva liga (citat iz glave, pa možda nije najtočniji): "Znamo, znamo, o znamo da alkohol škodi, al' rakije, rakije, rakije amo jer utjehe nema u vodi." :-)

a Povratak? "još bi nam mogla, desiti se ljubav"(isto iz glave):D

ja rekoh; od njegovih najljepših, najljepša...meni, naravno!

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

E, da, Povratak. :-) No, kako je danas subota i dan za izlaske (ono, Valentino - Cadillac - Tufna, ili koji me redoslijed zapadne) nekako sam alkoholnije nastrojen. ;-)

:-))

Da, da... Pjesma mrtvog pjesnika. :-) Jako lijepo, već ju dugo nisam pročitao pa bih mogao večeras. Čak ne pročitati, napisati ovdje na blogu. :-)

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati

bolje od mene njegovu samoću,

i koja otklanjaš spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao što proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.



Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime počinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu ležaju,

i noć tvojega glasa voćnjak

još nedodirnut olujama.



Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju

nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu,

pod nevidljivom planinom

na rubu mora koje huči.



Šeći njegovim žalom. Neka te susreću

ožalošćene pliskavice.

Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri

neće ti učiniti zla.

I žedne zmije koje ja ukrotih

pred tobom biti će ponizne.



Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

u noćima oštrih mrazova.

Neka te miluje dječak kojega zaštitih

od uhoda na pustom drumu.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah

svojim suzama.



Ja ne dočekah naljepše doba

njegove muškosti. Njegovu plodnost

ne primih u svoja njedra

koja su pustošili pogledi

goniča stoke na sajmovima

i pohlepnih razbojnika.



Ja neću nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I priče

koje za njih davno pripremih

možda ću ispričati plačući

malim ubogim medvjedima

ostavljenoj crnoj šumi.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice dok na njega budu

silazile nepoznate godine.



I reci mi katkad nešto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se čude, i susjede

koji žale moju strpljivost.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu!

Ma, napisat ćemo i Vesnicu, dakako, za jedno 20-ak minuta, samo dok se malo popričamo pod temom "Pjesma mrtvog pjesnika". :-) Selim tamo.