vita brevitas, ars longa

Put u natrag, put u mrak, put u utrobu,
Vratit' se tamo gdje duše omaglicom miču.
U centar ciklona, otpuhujući sunce.
Lomeći barake, tvog saveza sa svijetlom.
 
Možda sam imao brata koji se rodio,
Kojega su povukli dolje,
Na drugoj strani sumraka,
Na me on čeka sada.
 
Rođenje na meni je izgubljeno,
Nisam pitao,
Nisam vidio,
Što, gdje i kako.
 
Osjeti naša tijela kako odišu,
Pokušavajući prestati vjerovati.
Nemaš što učiniti, u sjeni si.
Možes se boriti protiv nas,
Ali jedan si od nas.
Smiri se, lezi i umri, kao i ostali.
 
Dobrodošao kući - Predugo je prošlo, nedostajao si nam.
Dobrodošao kući - Otvorismo ti vrata.
Dobro došao  kući - Svoj braći i sestrama.
 
Gdje su sada anđeli sa svojim krilima slobode?!
Bog je imao slobodan dan kada si se rađao.
Kako mse danje svijetlo gasi, vizije se zamućuju.
Vrtoglavo, vratolomno, crna rupa...
Tvoj dan...
Za umrijeti...