Zalutala u međuprostoru

Komunikacija.
Razmjena informacija poznatim sistemom, najčešće zajedničkim (govornim) jezikom.

Reklo bi se, jednostavno.
Reklo bi se, sve je jasno.

Ipak, neki još nisu prestali igrati se "pokvarenog telefona". I da im neko kaže da su već odavno iskoračili iz doba djetinjeg šaputanja od uha do uha ne bi shvatili. Jer po defaultu, oni čuju nešto drugo.

a to je s onima koji imaju govornu manu?

pa to je normalna pojava, što se čudiš? naše shvaćanje sugovornika ovisi o mnogo stvari, između ostalog o inteligenciji, iskustvu... treba se znati prilagoditi sugovorniku

@ una, ne čudim se, to je samo konstatacija, ako dozvoliš :)
S ostatkom se isto ne bih složila, što znači prilagoditi se sugovorniku? Moram li mijenjati osobne stavove da bi me netko razumio?

nikako, dovoljno je prilagoditi način na koji drugoj osobi želiš nešto reći, onako kako bi to možda druga strana bolje razumjela, nismo svi jednako pametni, a ni obrazovani... to sam mislila

često čujemo ono što želimo čuti. možda je to u ljudskoj prirodi kao obrambeni mehanizama....

i to:)

@ meija, bliže si rješenju nego misliš :) Naravno da je obrambeni mehanizam u pitanju, ali tim te teže poklopi istina kad napokon prodre do vijuga. E onda se dižu nove "barikade" i uključuju novi mehanizmi...i nakon nekog vremena stojimo u osobno izgrađenom Sing-Singu. Ni van ni unutra. Nesposobnost ispravne komunikacije nas nepogrešivo nosi u otuđenost. Zato kažem: SLUŠAJ kako bi te ČULI.