PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Svoj život na blogu započela sam prepisujući izreke i priče. Jer ih volim i meni mnogo znače. U nadi da će ih i drugi voljeti i da će im nešto značiti. Jednom je jedan Pueblo-Indijanac upitao antropologa koji je brižno zapisivao priču: „Kada ti pričam ove priče da li ih ti vidiš ili samo zapisuješ?“ E pa ja zapisujem samo one koje vidim. Koje su dotakle moje srce, um ili dušu. Jer one mogu podučavati, osvijetliti tamu, prouzročiti promjene i zacijeliti rane.
I zar je onda važno čije su? Za većinu njih ne zna se autor, a nekako sumnjam da bi se autor uopće bunio.  Mogla bih navesti knjige iz kojih sam prepisivala izreke i priče, ali čemu? Autori tih knjiga i sami su prepričavali, neke priče našla sam  na više mjesta tek neznatno modificirane. U jednom izvoru šešir je ljubičast, a u drugom crven. I zato mi baš nisu jasne ove rasprave o c/p na blogu. Kako nisam bila tu kad se raspravljalo, osjetila sam potrebu progovoriti o vlastitom prepisivanju. I ne kanim ga se odreći.

kakav to mora biti čovjek, koji bi mogao voljeti tvoje, tzv. priče?

vjerojatno mnogo bolji nego što si ti Ype...sumnjam da si ih uopće čitao...

i upravo sam napisala da priče nisu moje...

općenito ne čitam šund!

onda me ubuduće preskoči ili zaobiđi :)

ni meni ništa nije jasno:))) treba sve gledati i s neke vedrije strane, ako se tako može:)

ja volim ćitati tvoje priče i hvala štone odustaješ od njih
pune su poruka o čovječnosti koje više nema - nemoj odustajati imaš moj mali glas za :)))

i ja volim uvijek k tebi svratiti, ali ti to znaš:)))

hvala:))

ja ne volim svraćati ni kod jedne od vas -i vi to znate!..

Ype, onda si opet zalutao :)

pa, da, na pri pogled se čini da sam upao među neviđeno velike ulizivačice!..

a na drugi pogled se čini da bi bio sretan da se tebi ulizujemo :)

na prvi, drugi i treći pogled, mogu reći da ne bih bio sretan da mi se ulizuje hrpa srednjovječnih, debelih i neurednih žena.