Rubom

Šaljem ti , s kasnom rodom
na rub sav pod vodom
elegična prisjećanja.

I sada,
kao od plutovine da je, sporo potanja dan
u vodu,
a noć krekeće iz nje kraj barskih trava,
od hladnih od prvih toplih kiša.

Cijelu ću ovu noć presjediti pod vrbom
zbog onih koje sam stojeći prespavao.

Dovikni nizvodu momcima mokrih grudi
nek' slože vesla,
nek' ništa grubo ne dotiče mjesečinu nad vodama.


Mjesec, već starčić, svu noć pametuje.
Stari moj, a bio si najgluplji u našim ratovima
i svake noći nosio fenjer
i plivao s nama i sa žabama.

Poslije si bio naranča koju sam rižnjao djeci
i čekao nekog' dok još mirišu ruke.

A više nisi naranča.

Noći su da budu crne,
pa siđi za gaj
niz đeram što se dobrotvornom klanja
da psi postanu tiši .



I sni mirniji budu.


I sutra će tvornica dugo svirati rubom,
a zvuk duže visiti nad rijekom,

I sutra će kum Đuka penziju čekati
s pričom o slasti plodova iz šljivika,
koj će tek zasaditi kad jednom godina rodi,
a unuk će mu mazati grbu kajmakom
i gaziti petama da ga podmladi,

I sutra opet
žena će na prag sjesti nadojit mladunče
ćapćavo
i šiti haljinu dugu da za četiri godine ne
okraća
dok se ne zacuri mamina Bjelodanka,

a okolo će djeca veselo sviruckati na vrbu
jadikovu
i mrtvom vranom plašti vrapce iznad
konopljišta
i bi'će opet ravnicom kriv putić ...

18.05.2010. u 19:56   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

jel tvoje, bilo čije da je, lijepo je:)

Autor: 0106954   |   18.05.2010. u 20:09   |   opcije


rubom njenim (pjesme) govoriš li to i ....ti?

Autor: menibezmene   |   18.05.2010. u 20:17   |   opcije


Dodaj komentar