Opet sretna???

Danas mi je godišnjica braka.
Jednom davno na ovaj dan sijalo je sunce i padala kišica. Talijani bi rekli: Sunce sije, kiša pada ...vidi to je sretna mlada....
Istina...to je u stvari i bio moj najsretniji dan u životu...oni koji su slijedili bili su samo dokaz da sam voljena...I stvarno sam se tada zaklela na ono: DOK NAS SMRT NE RASTAVI.
Na žalost...upravo je bilo tako.
Mora da sam podsvjesno potisnula prvi puta taj datum negdje duboko u sebi iako sam cijeli dan osjećala nervozu. I bila na ručku s Mr. Neodoljivim...i bilo je stvarno ahh..
Eto...ipak sam se večeras sjetila NJEGA...ovog dana i sreće koju nikada više u životu neću doživjeti.
I eto...plačem i nije me sram to napisati




Guanta

:-((

err, evo mi ava place

Baš dobro da si napisala jer ljudi sve češće zaboravljaju koliko je doista vrijedan svaki trenutak koji imamo. Ja sam među njima.

A mishice....Vjerojatno i on negdje tamo misli na tebe...i želi da budeš sretna!Puno pusa od Dite, nemoj plakati, molim te!

iskreno saučešće!

Eto, nije me sram i sada plačem...

Poli...pusti saučešće..Sve je to život i mislim da se ljubav ne nalazi na cesti..Imaš je jednom i shvatiš koliko je bila vrijedna tek kada je više nema

imat ćeš tu ljubav dok god si živa. u svom srcu.

imala bih puno puno svega ovdje napisati....pitam se imam li pravo na to...idem...odraditi posljednje obaveze koje baš moram svaku večer...i možda je prikladna, možda i nije, ali sada svira, pa nek bude zapisano... http://www.youtube.com/watch?v=l-V-5EJsqrE&feature=related

kako glasi poslovica na talijanski?

Ne shvaćam zašto bi te bilo sram priznati da plačeš. Emocije su divna stvar, a suze nam itekako pomažu isprati nataloženo, bilo bol, bilo jad...I kad bi u svakom trenutku bili svjesni sreće koju posjedujemo, vjerujem da u njoj ne bi mogli uživati iz straha da je ne izgubimo...utoliko su ljepša sjećanja na to poklonjeno i proživljeno vrijeme.

Ig...jadno je to srce...Ne čujem i ne budim se sretna..One riječi koje sam znala čuti kada sam otvarala oči...to nitko više ne izgovara..taman da se još sto puta rodim...Malo je ljudi koji bi ti tako lijepim riječima mogli zaželjeti dobro jutro. Osjećala sam stvarno ljubav

laku noc andjele

ali ja bih više voljela to i dalje živjeti nego sjećati se...Sjećanja nisu baš neka duševna hrana...čak kada su i lijepa sjećamo ih se sa laganim uzdahom

LN Bože s batinom

Lora...da me ubiješ ne mogu se sjetiti trenutno niti jedne talijansker riječi...mozak mi je spržen večeras

sve što je već bilo biti će opet!

A ne Poli..nitko od nas više nije u onim godinama kada se nesebično daješ...

Guanta, imaš pravo na suze od tuge što tu sreću više nećeš doživjeti, ali jednako tako i na suze od radosti što si je doživjela. Nadam se također da ne misliš da u životu više ne možeš doživjeti drugu, jednako vrijednu sreću.

poli, u pravu si, sve što je jednom bilo, bit će opet, jer vrijeme je krug...

Ljudi varate se...ljubav koju imaš u dvadesetima ...koju daješ i dobivaš istovremeno tokom narednih dvadeset godina...ne možeš ponoviti u četrdesetima..Sve ispočetka s apsolutnim strancem...Za B miloga...pa mi smo svi u ovim godinama formirali neke svoje stavove...pomalo smo okrhnuti, imamo svoje navike...Mislim da toga više nema još jednom u životu

krivo misliš Gu, ne mora biti isto, može biti bolje...

Guanta, s dvadeset imaš jedne, a s četrdeset neke druge kvalitete, to se ne da uspoređivati. Sada npr. ljubav podupire zrelost, zatim opuštenost kakve onda nije bilo, nema projekcija, djece, kredita... Zbog svega toga sada se itekako može biti predan!

guanta, žao mi je što plačeš, ali znaj da si imala ono što mnogi ovjde nikad neće: najljepši dan u životu....

http://www.youtube.com/watch?v=B7TctB1TCnk