Cuspajz u glavi

Sto je zapravo vazno u zivotu? Je li to osigurati si neki zivot, imati neku materijalnu sigurnost, kucu, auto, hranu? Ili je to uspostaviti ravnotezu izmedju tijela i duha, razmisljanja i procjene, vjerovanja i nevjerovanja, intuicije i cinjenica?
Mozda je zapravo vazno znati napraviti neku vrstu uskladjenosti izemdju toga dvoje, sintezu svega pomalo.. Ali, tko nam garantira da je to vazno?
Mnogo puta cujem da je vazno imati diplomu, napraviti dom i obitelj.. u jednoj se dozi i slazem s tim, ali i to ima svoj kraj. Na primjer, osigurate si sve to i onda se razbolite.. Sve vam se to izokrene i prioriteti vaznosti se promjene. To vam vise nije vazno, vazno vam je ozdravljenje.. I onda vas to ozdravljenje potakne na razmisljanje o svemu onome sto nikad niste napravili, pa se i vi promjenite. promjenite stavove o nekome, kajete se zbog propusta u svojoj psihi.. i onda vam i to postane vazno. A kucu, dom i auto odjednom zaboravljate... To vam je potrebno, ali shvacate da nije u tom trenutku neophodno. I onda ozdravite i s tom epohom u zivotu gradite nove prioritete.
Kako je to zapravo zanimljivo.. Prioritet je nesto ste se mijenja s obzirom na dogadjaje, vrijeme i mjesto. Zapravo, na kraju ispada da je sve vazno, samo treba znati mjeru u svemu, treba znati procjeniti trenutak, odmjeriti postotak.. Jedno bez drugog ne ide. Materijalno ne ide bez duhovnog, sve to cini jednu cjelinu, jednu zaokruzenu stvarnost koja nas okruzuje i u kojoj mi zivimo...

Istina. No, to nije tesko samo po sebi, vec je tesko jer vecina uopce ni ne razmislja o tome.. Svi su vecinom fokusirani na samo jedan aspekt svog zivota, tako da drugi ni ne dolazi do izrazaja. Ponekad su eto, katastrofe potrebne da se ljudi trgnu i skuze da je svijet u 3D

... svijet je u 13D... :-))))

svi imamo različite prioritete...najvažnije je jednostavno, znati biti zadovoljan sa sobom i onim što imaš...i naučiti cijeniti ono što jesi...