Gioa u zemlji čuda

Stigoše zimske radosti u ovaj moj kraj. S mog stajališta, 'zimske gadosti' bi bio primjereniji izraz. Mrzim zimu. Mrzim snijeg – ma, čak i na slici... Brrrrr.
Na putu sam prema svojoj provinciji. Bila sam na aerodromu, sačekati Emea. Eme je iz Afrike. Dobar čovjek, plemenit, s vječitim osmjehom na usnama. Vozimo se kroz susnježicu i noć, moj afrički prijatelj i ja. Gledam na taj ledeni, klizavi urnebes oko sebe i čeznem za vrelinom crnog kontinenta. Eme ne živi u svojoj zemlji već dvadesetak godina i nije mu jasan moj stav.
-         Pa što je tako posebnoga u Africi? – pita.
-         Joj, Eme, sjećaš li se kakvog su okusa banane kad ih ubereš u dvorištu, ravno sa stabla?
-         Sjećam se. – kaže on.
-         A jesu li banane iz trgovine istog okusa? - pitam.
-         Nisu.
-         Pa, o tome ti pričam.      
Da - o okusima, mirisima, bojama, zvukovima – svemu onome čega nema nigdje nego pod afričkim nebom. O nepreglednim prostranstvima, gdje satima, danima nećeš naići na čovjeka. O prašini koja je fina poput pudera i koja me nikada ne asocira na prljavštinu, kao ova ovdje; o tamno crvenoj zemlji, tako žarkoj da zasljepljuje i o suncu koje tusto i purpurno tone za obzor. O nepreglednim, gustim šumama, punim života i zvukova... ponekad mi Afrika nedostaje jednako koliko i moja Slavonija. A najčešće zimi...
Vidim da me Eme ne razumije. Njegove uspomene na Afriku uključuju i bol i užas, a moje samo sreću. Njemu je ovaj svijet u kojem sniježi - puno sretniji...
Dolazim kući, nema struje. Palim svijeće i odlučujem se na pothvat zvan 'paljenje vatre'. U kući imam centralno grijanje koje (sasvim normalno) ne radi kad nema struje, te je potpuno beskorisno i kamin koji 'radi' ako naložim vatru. E, sad, nije da ja nikada nisam palila vatru. Ali... postoji određena razlika između paljenja vatre na otvorenom, u ljetnim mjesecima, da bi se ispekao neki roštilj i paljenja vatre u kaminu, kad ti prsti u roku od nekoliko minuta poplave i otkažu poslušnost.
No dobro, idemo... kamin je očišćen. Papir, tanka drvca koja sam iscijepala prije nego što su mi prsti potpuno smrzli, pa malo krupnija drva - da vatra 'uhvati'. Sve složeno. Za svaki slučaj, poprskam s malo nekakve američke tekućine 'Firestarter'. Žigica... Cijeli aranžman se upali uz glasni 'pvuof' - dobro je, ovaj put nisam ostala bez trepavica...
Gori... dimi... gori... dimi... Jebemti, ne gori!
Ajmo ponovo, bez američkog sranja. Pod hrpicu drva uguram novi papir (ovaj put malo više) i ponovo palim. Sasvim sam blizu tom gorećem papiru, pušem ne bih li potakla plamen. Dima ima kao da sam zapalila automobilsku gumu. Kašljem, lijem suze.
Gori... dimi... gori... pušem...dimi... O, mater ti i oca i sve svete! Ne gori! Jebem ti i zimu, i ovu vukojebinu i vatru i sve!
Ja sam poslovično tvrdoglava, te stoga odlučujem pokušati još jednom. Povadim sve vanka, slažem ponovo – papir, sitna drva, 'Firestarter'... Zapalim. Mirišem kao dimljena slanina. Obrazi garavi od pepela. Toliko sam ljuta da mi više i nije hladno. Gori. E, da te vidim! Gori. Čekam. Gori. Jebate, gori! Dodam malo krupnijih cjepanica, a ona još uvijek gori. To, majstorice!
Sjedim pred vatrom s šalicom čaja, okupana, na toplom.  Gledam u vatru. Plamen liže po cjepanicama. Kora plamsa drugačijom bojom od drveta. Cjepanice cvrče, pucketaju. Na dnu se žar prelijeva crvenim i narančastim tonovima. Sjedim i gledam, hipnotizirana. Mogla bih satima tako. Jebate - trideset i nešto mi je, a nikad dosada nisam primjetila koliko je živopisnosti u običnoj vatri. Sad razumijem zašto je pećinske ljude toliko fasciniralo gledanje u vatru. I zašto su muškarci fascinirani buljenjem u TV.
Soba ispunjena svjetlom svijeća i pucketanjem vatre... Čista romantika...
Kurac romantika! Nakon ove avanture u vukojebini, poštedite me i svijeća i vatre u kaminu. Posebno ako je ja moram paliti...      
        

Cat u ženskom izdanju...

ni slično catu.

Pogleaj kraj....neodoljivo me podsjetilo na Cata..

Eh, da je cat, je...a Catman sasvim sigurno nije

pozvat ću te na večeru uz kamin, ti pališ vatru...

haha, al svejedno ti ja vjerujem da si jedna draga osoba u srcu... lol.:)