Život boje indiga

Još se u mom malom kraju
usred mjesta rijeka pije,
u zvjezdanom zagrljaju
rastu djeca, san ih grije.

A iz neba niz vis plavi
planine se k zemlji ruše
kroz oblake što se pjene
i gromove što mrak krše.

Ne luči se: što je zemlja,
što je nebo, što je ptica,
što je čovjek, što je drvo -
svi imaju ista lica.

Otrgni me od zavisti:
tame uma,
i drveće ovdje pati
od trauma.

Koliko ljudi u samoći
gradskoj gnjije,
ni u pustinji tako sam
čovjek nije.

Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te ćutim.Da te dišem.
Da te snim.

Što je život? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Između dva otkucaja
srca stane.


* * *


Svakim dahom ja udišem
svemir cijeli.
Vas duh ovaj i Bog i mrav
sa mnom dijeli.

Radosna je moja miso
kada ćutim:
da sve mogu
malim dahom dotaknuti.

Evo i sad
dok mi dah se u glas veze,
samnom ovaj isti uzduh
dišu zvijezde.

I ja letim. I ja lebdim.
Ne osjecam tijelo više.
O daj mi, Bože, biti zrak
da svijet me diše.

da te ćutim..da te dišem...ufffff

ja ostajem kod "tajna tajne":))

Eto, dok sam ja tamo odgovarao na komentare, vi već ovdje stigle. :-)

brzo čitam:-)to me uvijek išlo

Posljedni, treći, dio napisan. Srećom, brzo kucam. :-)))