U NOVOJ ŠKOLI....

Često šetam po lungo maru. Moram stalno gledati dolje da ne ugazim u pasji drek , koji ostavljaju komotni vlasnici repatih ljubimaca. Tako sam i primetila lokvu sa slatkom vodom pored maloga usjeka u moru.
U lokve caruje organizirani život punoglavaca. Idu na posao loviti mušici ujutro, navečer žure kući na spavanje, preko vikenda odjure uzbrdo tražeći izvore.
U usjeku prčka se mala girica. Izgubila svoje jato, jer nije htjela vježbati sinhronizirano plivanje.Po mraku se skriva pod kamjenom, zna da noću hobotnice izlaze u lov.
Primetila sam da jedan veliki punoglavac rado dolazi skoro do usjeka i prati igre male girice.Verojatno su ga privukli sunćevi zrake , koji znaju obojati giricu u razne boji.Ponjekada njoj dobaci da bih bila sigurnija u njegovoj lokve , gdje je sve organizirano i poznato.Svi na čekanju za pretvaranje u žapca.
A i girica nekada davno čitala bajku o žapcu koji se pretvorio u princa.samo nije znala da prije treba provesti dio života kao punoglavac, pa sa puno sreći kao žabac, ako ga ne pregazi auto dok skakuće preko ceste.Ne znam nijednoga koji uspio spaliti žablju obleku.
I danas sam tražila giricu u usjeku. Teško nu sada primetiti , više ne skakuče , samo nekada dođe do vrha uhvatiti malo zraka pa bježi pod kamen i čeka..
UHH...mislim da ako nastavim pisati ovu priču, morat ču dodati i crnoga mačka .
Jedna konačnost zna skratiti svaku bajku.

neznam kaj bi ti jekaj.........

morski konjic je doveo na žalo svog dalekog rodijaka sa nila i upita ga. Čuj jesi'l vidija onu malu što se sklonila pod kamen,a? a ća misliš da joj uletim il'ne?

Bok, Mumu :)) Fala Bogu primila si se pisanja, preslatko :)) A mi žene smo umjetnice: svaki žabac nam se čini poput princa, da, čak i punoglavac :)

mumu konzerviraj priču pa je dovrši drugi put...dobra...:)