ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

uvijek dobijem nevjerovatnu inspiraciju, kad pomislim na Tebe. Kad tako čeznem mogao bih da pisem satima, danima, godinama.

Želim te, želim u svakom trenutku mog praznog i bez smislenog života.
Iako sam svjestan da nikada neću moći da Ti priđem na bliže od dva koraka u prolazu, iako znam da nikada neću pomirisati tvoju kožu, da nikada neću osjetiti slatke usne tvoje na svom vratu.

Ipak maštam, ipak pišem.....

a tako bih Te volio zagrliti oko struka, nježnog, da ti dodirnem svaki predalj tijela, prislonim usne, da poljubim Ti preljepe prstiće.

Pišem, sanjarim i uzdišem ...misli me obaraju..
Uh, kako bih željio da je samo moja....Da si moja i Božia...U meni ima toliko ljubavi prema njoj, da bih mogla da ju volim bar dvjesta godina više.... Imao bi ljubavi, dovoljno da može njom da se hrani...

A za osmjeh, njezin, da za osmeh moj...
koji izgleda kao sunce u smiraj dana, uvjek širi neki mir i pozitivnu energiju na sve oko sebe.....da, ja bih išao do pakla i nazad

Vrativši se iz misli prokapale su mi kapi suza na dlan. Svaku suzu sam pokupio prstima i želim tebi u srce staviti... da osjetiš sve sto se skriva iza mojih muških vrelih suza.

Koji san, koja slova, koji dan kad znam da ne mogu da Te imam

..... Nikad