PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Bila je večer, neuobičajeno topla za ovo doba godine, poput ljetne. Ispred glazbene škole čekala sam djecu da završe s probom. Izašla sam iz auta, osjetila milujući dah vjetrića na koži dok je gotovo pun mjesec davao mistične sjene stvarima.
Kroz otvorene prozore valovi glazbe preplavili su okolinu, zapljuskujući me ritmički umirujuće. I u trenutku postala sam sretna, od one vrste ljepote koja mami osmijeh i suze istovremeno. Baš to mi je trebalo nakon napornog dana da se osjetim živom. I po ne znam koji put bila sam zahvalna svojoj djeci što su mi i nehotice darovala taj trenutak.

svaka cast. :)

meni, njima, trenutku? :)

da moram izdvojiti jedan dio iz toga svega to vise ne bi bilo to. svemu :)

:-)

Srce! Ti si zlato! Ti si moje zlato!...jel'