avanture

Sreli smo se u vlaku, ona je šetala po vagonu i tražila kupe u koji da uđe. Otvorila je  vrata kupea i pitala «dali ima mjesta za mene» a ja sam unutra. Pa napravit čemo mjesta.
Nosila je  haljinicu koja je jasno ocrtavala njene obline. Malo smo pričali, ona je naravno, preuzela inicijativu. Za par minuta nasla se na temi o njenom dečku koji ju je prevario. O ne , samo to ne, ne da mi se slušati to jadanje, pomislih. Nisam je bas previše slušao , kad spomene da će mu vratiti, tada me je zainteresirala 100%. Par puta me ,kao, slučajno dotakla, a kroz tanku haljinicu vidjelo se kako su joj se bradavice ukrutile. Skužila me pa me upitala dal se još nešto ukrutilo. Na pola puta je, kažem. Prisla je, stavila moju ruku na sisu, uhhh, kako su bile tvrde, a sada? Zavukla je svoju ruku pod mosu majicu, pa se spuštala niže i niže, kaže samo da provjerim. Tada su kočnice do kraja popustile, , ruka mi se za trenutak nasla na u njezinom vlažnom medjunožju. Nije ga stigla pošteno obraditi usnama, uhhh… željela ga je odmah u sebi…. kao da se nismo ševili godinama.

h, pa sjećam se ovoga -to je bio vlak u snijegu, zar ne?

a onda si se probudio

jebga, ni snovi više nisu pravi...

nešto mi je malo čudna ova pričica -vani je bio snijeg, vrlo hladno- a ona u haljinici?!

tak sam ja jednom kibicirala malca u liftu. Mišićav...nekih 20-ak let...miriši na neki turbo parfem...zgodan do bola...a ja si mislim...sad ili nikad...Jbg. Zgrada je imala samo 3 kata:) (ili je to bila reklama ...ne sjećam se)

bravo unadonna, onda sam se probudio