Emerald forest

Volio bih opet osjetiti Tvoju ruku na svom obrazu , čuti kako se obijesno smiješ dok je pokušavam skloniti . Gledati tu malu ruku kako udobno zaklonjena leži u mojoj , kao brod koji se od oluje skrio u uvali . Ne , ne nedostaješ mi Ti , već ljubav koju si mi davala u ogromnim količinama . Pljuštala je po meni kao ljetni pljusak , grijala me i čistila dušu od samoće i tuge . Davala si toliko da sam mislio da Tebi ništa neće ostati . I zanesen opojnom slašću ispijao sam sve , ne misleći na Tebe .Ne misleći kako ćeš Ti toliko ljubavi pronaći u tom svom životu bez ijedne boje , bez mirisa cvijeća i pjeva ptica .

Kad sam shvatio , sve se slomilo u meni , ostao sam u ledenoj tišini , bez riječi , misli , pokreta . Ne ne bih volio znati kuda ideš ljubavi , jer slabo je ovo srce . Sve sam Ti staze sam utabao , putokaze uredno postavio , da ne zalutaš . Moj će te glas pratiti , i moja slabašna , jadna ljubav , hladna i okrutna . Moje Ti oči neće dati da staneš , ni da predahneš - toliko zelene tko može podnijeti ?

Kako sad da Te pitam : Kamo češ ljubavi ? Nisam li Te ja tamo poslao ? Nisu li moji poljupci i milovanja onog jutra , nježne riječi i osmijesi - nisu li osudili Tebe da zauvijek odeš ? Anđeo sam , zavarao Te moj lik . Ne radosnu vijest ne nosim , već zadnju suzu brišem . Sve sam ljubavi Tebi uzeo - a ja ništa nemam više !

:-(((

:)

ne,ne nedostaješ mi ti...nedostaje mi naša ljubav....kako su jaki ti stihovi,uf

Nevješt sam reći sve , sve što mi u srcu kao lomača plamti . Ovih par nesigurnih riječi , i poneka suza , tek je toliko da se zna - sve se pamti !

dugo te čitam...uvijek se pitam..tko se to krije i suze prikriveno lije?:-)))

Ma , ja se ne krijem , providnost me zbog nečega skriva . Svome se životu smijem ; dotakni me , i biti češ sretna - ako si još živa !

nisam živa...samo dišem...ljubav je kriva ...što stihove pišem:-)

Ne , ne , nemoj lagati više - ljubav je tiša i od smrti . Ovo što crvena slova piše , tuga je što oko nas se vrti .

Da mogu ,svojom krvlju bih pisala...i tebe ..iz sebe...zauvijek izbrisala:-)

Neka , sve je dobro , dok ne pogledaš mi oči . Poslije , i pakao , k'o odmor će Ti doći .

Moje oči...azurno plave..doći će ti glave...:-)

Moje , zelene i snene .. Op'iće Te , ući Ti u vene . Poslije svega , sav plam kad bukne i plamti ... Nema bijega , tako se šta zauvijek pamti !

Okrutna noći..kraju okrutnoga dana..u zlatni kavez moram poći....ali nema mi sanja.....naklon,viteže dragi...to nije vjetar..to su moji poljupci blagi....Laka ti noć...sutra cu ti doc....-)

Dođi , na lakom krilu sna , i razbi tminu mojih dana. Dođi , srce sakri da ne ukradem ga ja . Anđeo sam , pazi , imam i ja mana . Nad tminom i vodom raširimo svoja krila . Kud drugdje će poći : pali anđeo i modrooka vila ?

Pali andjeo i modrooka vila....
Nikad više..pali...nikad više ..vila
samo..tvoja bi bila...

Čekam i čekam...od čekanja umorilo se oko...proplakala duša...poslušaj...

Sve volim čuti , i najmanjoj se stvari divim . Ali , na "samo" - rastanak slutim , i znam to , već dugo živim . Ne reci to nikad , voli i prešuti . Samo moja , ovdje nikad nećeš biti ,zato ne nudi , što ne možeš dati . Šuti , u srce ću Te skriti . Ne igraj se , il igru shvati .

stih igra nije...ako u njemu lijepa riječ se krije....pišući srljam..možda zabrljam al namjere loše nemam...zar objasnit ovo trebam?Necu i ne zelim..samo bijelu podlogu monitora s tobom dijelim....Ta tko se to još vila boji?Zar one snove ne čine boljim?Naklon moj....oprosti...neću više..vrijeme zaborav će da napiše...

Volim ja oči , ako su boje neba , ko da me zovu u morske dubine . Al nekad u zemlju gledati treba, da Te obijest lova mine . Krenusmo u krevet , svako u svojome domu ,krletku razbih , toliko o tomu . Laka Ti noć , usni livade pune šarena cvijeća . Poželiš li , i ja ću doći , da Ti radost bude veća . Laku noć vilo , lijepo mi je bilo .