jurnjava
prođoh brzo kroz ovaj kišni dan
ne stadoh da osjetim kapi kiše
ne vidjeh ništa veselja u njemu
a vratiti se njeće više
gdje odlase izgubljeni dani
kada ću postati svjestan praznine
što protraćeno vrineme u meni ostavi
prije no što život mine
ono što jurim neću stići
nedostižni su nam baš svi ideali
zato sad tražim najudobniju fotelju
da sjednem i da se u nju zavalim
02.06.2010. u 22:10 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara