DayWalker

Obradovalo me, i to jebeno, kaj je prekjučer na monitor.hr objavljen jedan mali tekstić o siteu kojeg od početka imam na popisu linkova. Radi se o grupici ljudi koje jako dobro poznajem, o hrpi kreativaca i haklera sa Remize, o legendarnom Fuzbekistanu.

Ekipa koju znam već miljon godina, uglavnom, slično meni, hrpi kreativaca zaglavljenih u obavljanju nekih poslova koji im služe isključivo za preživljavanje, iako su im nevjerojatni umovi, ojačali od pive i loze, spremni za puno više od čistog šljakanja za druge u svrhu kupovine gorenavedenih artikala. Vikendom ih se može vidjeti kako rastežu svoje atrofirane nogice po Remiza's Courtu, asfaltiranom malonogometnom igralištu između potoka i tri nebodera. Fuzeri kakvi se samo poželjeti mogu, nakon napornog boja na, po život te nožne zgobove opasnom terenu, odlaze u Hram cvijeća i kratke loze (birtija Orhideja koju treba posjetiti da bi se znalo o čemu se priča), te tamo dokazuju svijetu da je ljudska glupost i te kako živa i potrebita. Nakon što se dobrano opiju idejama i još koječim, pretaču ih poput lošeg vina (moguć prirodni talog) u pjesme i priče kakve svijet još vidio nije. Predstavit ću samo nekoliko (a možda krenem i s nastavkom), onako kako su opisani u ljetopisu izvjesnog popa, koji je usput i prvi pisao o fuzu kao igri koja jača i um i tijelo. Dakako, i malo više o Fuzu kao takvom.

Fuz, remižanska igra nogama



Fuz je prema svojoj najučestalijoj definiciji momčadski sport kojega najčešće igraju desetorica momaka podijeljenih u dvije ravnopravne skupine prema sistemu dogovornog odabira. Odabiratelji ili fušeraji su najčešće momci sa najvećim ugledom unutar skupine fuzera (fuzerskog kluba) ili momci sa "najvećim zbirom u statističkim kolonama" kojima je zadatak da u vrlo kratkom vremenu odaberu fuzere. Titula fušeraj je najviši stupanj kojim se može podičiti jedan sasvim obični fuzer.
Pravo prvog odabira dobiva onaj fušeraj koji pobijedi u jednoj od predviđenih birulja, jednostavnih igara na sreću koje se najčešće igraju prstima ili stopalima, a u novije vrijeme i kovanicama. Nakon toga Fušeraj odabire fuzera koji je prema "već viđenom u Fuzu" ili prema subjektivnom mišljenju samog fušeraja najbolji od svih ponuđenih momaka u Fuzu. Taj dio odabira prvog fuzera je najzahtjevniji trenutak predigre Fuza jer se u večini slučajeva pokazalo da je baš prvi izabrani fuzer bio presudan za rezultat (momak koji kao fušeraj pogriješi prilikom odabira fuzera gotovo u pravilu više nikada neće biti fušeraj ukoliko će ponovno igrati sa istom desetoricom).
Nakon toga fušeraj i prvi izabrani fuzer sasvim ravnopravno, uz poneku kratku prepirku i psovku, odabiru ostale fuzere te formiraju momčad prema vlastitom nahođenju.


Fuzetto "za štokrl Đemde Remiza"
Sezonsko nadmetanje u fuzu dvije ili više četveročlanih momčadi i to uglavnom zato da bi se osvojio štokrl "Đemdo Remiz". Momčadi koje se nadmeću obavezno su sastavljene od fuzera, redom uglednih internacionalaca, intelektualaca i članova Udruge za onomatopeju "Urlik dabra u žitu". Fuzeri su po defoltu sa prostora Remize ili njene šire periferije koja kao takva nije nikada definirana.


Fušeraj
"Zelena štucna fuzetta" tradicionalno se dodjeljuje najboljem fuzeru netom okončane sezone koji je sakupio najviše pojinca u dvije mjerodavne kategorije: fuševima i fuzistencijama. Prema nepisanim propozicijama donešenim na jednom od "Remiziranja Izborničkih Stolica" - "Zelena štucna fuzetta" je ujedno i potvrda titule Fušeraja od strane FuzKulture.


Momčad
Momčad u idealnom slučaju izgleda ovako: na štokrlu se nalazi štosdemfer, ispred njega je najodgovornija pozicija u fuzu gdje je najvažniji pregled igre i koju najčešće pokriva dešamp, na bokovima se nalaze proleteri (ili proleter, ovisno o tome igra li se sa štosdemferom ili ne) koji se ističu velikom brzinom i smislom za oštru loptu i u prednjoj liniji se nalazi špicpapak.


Remiza's Court
Fuz se na Remizi igra na napola asfaltiranom pravokutnom terenu, koji prema najnovijim propisima Remižanske Fuz Asocijacije (RFA), institucije nastale na temeljima Fuzerskog Društva Remiza, može imati i završni sloj asfalta, što opet nije strogo određeno.
Štokrli su najčešće od metalnih cijevi promjera od Ř20 do Ř50 mm, ističu se malom težinom, pohvalnom stabilnošću i dugotrajnošću.

Nekoliko Fuzera i njihobe cevejovi (ponešto skraćeni):

CHRISTIANSSEN

… Nakon definitivne pobjede snaga kralja Demostena VII. Propuhala gdje se iskazao kao velik u malim stvarima i nakon velike fešte, gdje se iskazao u svim elementima, koja je uslijedila Christianssen, pozamašni, se zajedno sa ostalim opozicijskim čelnicima vratio u sjenu gdje je pronašao ono što nije tražio, te je za šankom u "Hramu Cvijeća i kratke loze" napokon razmotrio dovoljno kvalitetno ono što ga je mučilo u vrijeme dok je kao mladac istraživao pojam gubljenja vremena. Priključio se drevnim remižanskim fuzerima te dobio nekoliko nagrada IZUZET kao "najefikasniji špicpapak" i kao "fuzer koji se najmanje vraćao".

KRAICEWSKI

…Nekoliko godina kasnije - nakon što je kao ministar unutarnjih prostora službeno posjetio zemlje Bliskog Istoka, dalekog juga i hladnog sjevera - kapetan Kraicewski, ministar unutarnjih prostora, se smirio uz šank kraljevske rezidencije gdje je uz neizostavne špricere, koji su dolazili kao naručeni, i uz žučne rasprave sa Božom Štemajzlom, ex ministrom za nekulturu i probisvijete, o globalnom zatopljenju, o mozambičkim ljepoticama i njihovom utjecaju na modu u sjevernom Hondurasu kao i o toliko osporavanom modernizmu u rock 'n' rollu dočekao zasluženu zastupničku mirovinu dostatnu za podmirivanje onog neophodnog.

ORSAGUNNEN

…Zanimljivo, Orsagunnen, finski druid, je diljem kraljevine Remize poznat i slavljen kao veliki reformator pasivnih krajeva gdje se posebno istaknuo kod razrade plana uvođenja nekih ekonomskih novotarija koje su se djelomično, a kasnije i uglavnom, temeljile na porezima i prirezima.

STRÜCOGLU

…Na Remizu je stigao na konju vrancu neposredno prije Decembarskih nemira i skrasio se zajedno sa Takachenkom u samom predgrađu Republike Remize poznatom po hedonizmu i demagogiji te su tamo podigli prvu burekđinicu izrađenu na drevni turski način i ukrašenu ukrajinskom štukaturom. Nakon mjesec dana upoznaje Papasuracopulosa, mislioca, sa kojim uz promjenjiv uspjeh lovi djeve bistrog oka i skladne građe. Jednom prilikom dok je škiljio u daljinu i bacao kamenčiće aga Strücoglu upoznaje i dičnog Orsagunnena, finskog druida, koji ga na nagovor povezuje sa opozicijom kralja Demostena VII. Propuhala te ga na prvom sastanku ministara u "Hramu Cvijeća i kratke loze" predlaže za Ministra sektora hranidbenog lanca. U drugom mandatu pokazuje svojsku želju za rekreacijom te ulazi u fuz kao dešamp i dobiva nekoliko nagrada IZUZET od kojih vrijedi spomenuti onu "za neprijelaznost".

Dakako, obavezno svratiti i na dio za Fuzkulturu i pročitati nevjerojatne literarne kulturocide iz pera ovih poznatih Fuzera, Remižana i Djece cvijeća i kratke loze na stranicama Fuzbekistana.

http://free-zg.htnet.hr/fuzbekistan/fuzbekistan.htm

Hvala za sir i vrhnje. Tuzno. Gubimo zanate i zanatlije a idemo u Evropu. :(