Seks - sport i zabava ili "šećer" ljubavi?

Samo sam želio ljubav... Znam, glupo je i besmisleno. Danas, u svijetu materijalnog, u svijetu u kojem ljudi jedni drugima zapravo uglavnom jako malo znače, onako istinski, mislim. Sve one face koje se "vole i podnose" jer trebaju jedni druge iz nekih plitkih razloga, ne, oni ne ulaze "u konkurenciju". Ja ne, ja ne želim te i takve ljude, želim nju. Samo jednu malu maznu djevojku, djevojku koja će u meni vidjeti Boga vrijednog sve pažnje, svojeg malog boga. Baš zato što sam okružen materijalnim, baš zato što sam zbog tog materijalnog, zbog prevelikog predanja poslu, izgubio te neke male slatke stvari i zadovoljstva, želim - tebe. Da, baš tebe. Ženu svog života koja traži - muškarca, svojeg života...

Želio si ljubav? Stvar je u tome da svaka individua doživljava ljubav na neki svoj način i sad je stvar dvoje ljudi kako će se u tome naći. Čitajući ova razmišljanja, u nekim trenucima našla sam sebe, no bitna je razlika u tome što ja nisam nešto izgubila, nego nisam ni uspjela doprijeti do srca onoga kojeg smatram da bi mu mogla dati sebe u potpunosti. I sad ne govorim o fižičkim pitanjima, nego o nečemu puno dubljem i ljepšem, što je vrlo bitna razlika. Zbog toga se osjećam nekako plitko i bezvrijedno i mislim da je vrijeme da " stanem na loptu " i pokušam krenuti dalje, no.. ne znam kada će mi to prestati biti problem. Problem kažem zbog toga što sam u jednom trenutku pustila sve svoje principe i napravila nešto zbog čega se sad kajem, spavala s njim, a budući da za mene seks ne predstavlja samo ugodan način fizičkog kontakta nego se automatski iz toga rađaju i emocije. Tu sam napravila ogromnu grešku.
Na žalost, većinu stvari u životu tražimo na krivom mjestu pa smo kasnije ranjeni. To sam vjerojatno i sama napravila pa treba jedno vrijeme da rane zacjele...