Ručkić krčkić

Većina mojih ljubavi dovela me do playoffa; a da u prvenstvu uopće nisam sudjelovala. Začudo, nije mi smetalo: jer, i ja sam imala svoj playoff - iz prvenstva u kojem on nije sudjelovao. Jel se mogu tako spariti natjecatelji iz različitih natjecanja? Mogu, očito.
Moje prvenstvo je započelo još prije mog rođenja, a u vodstvu je bila baka po ocu: mlada udovica, udala se za udovca s čoporom djece iz prvog braka, koju je ona prigrlila, a svojeg jedinca (mog budućeg oca) uvalila djedu i baki, a potom u internat. Stari je poravnao rezultat kad se uspješno osamostalio i postao izvorom potpore o kojoj je ovisila, ali mu je onda opet zabila gol jedna prevrtljivica, pa je poravnao s mojom starom, ali je i od nje istrpio nekoliko golova i jedan autogol, i onda sam stigla ja: kći za pobjednički meč.
I tak vam je meni postalo normalno da sravnjujem neke račune i računice o kojima pojma nemam. Podrazumijevam da su tu, da ih trebam naslutiti, a kad ih naslutim, ako nije prevelika pokora, pomoći čovjeku da pobijedi.
E, ali ne ide to. Oni zapravo ne žele pobijediti: toliko su navikli na igru da su postali iskonski natjecatelji, oni kojima je igra važnija od pobjede. S kojom više zbilja ne znaju što bi počeli. Jer, ako pobijede, trofej ne cijene: stave ga na policu i traže novi izazov. Za mene će reći da sam ili predobra za njih, ili preloša kad je bilo tako lako pobijediti... Kako god okreneš, za mene u tome nema dobitka.
Ali, kao što rekoh, nisam ni ja od jučer. I ja imam svoja prvenstva, poraze, pobjede i izjednačenja, prašnjave trofeje i autogolove. A opaka sam igračica. Zato me ne štede: udaraju iz sve snage. Muški. Po meni, ženskoj. Jer i ja udaram muški, po svim muškarcima, od oca nadalje. Ali znam i ogrepsti, ženski, kao sve one ženetine čije sam pobjede morala okajati.
Moja zadnja veza je bila bitka do istrjebljenja. Ja sam pobijedila. Dobila sam pokal, medalju, povelju, traku, pisano priznanje, pijedastal, sve, baš sve što pripada pobjedniku. On je poražen do koljena, do nemoći... Do toga da ga više nisam htjela.
Zato je to moja zadnja pobjeda. Zadnje natjecanje.
Od sada, samo igra! Vesela. Bez poraženih; bez pobjednika. Suučesnička.
 

I ubuduce igrajte samo igre u kojima nema pobjednika...

Je, tak bih htjela, ali ih baš i ne znam... Imaš kakav prijedlog? Osim pasijansa, ali to se igra solo.

Nemam, ustvari mozda preskakanje konopca... ili jo-jo obruc...

pa, di će bakica vegeta preskakati konopac? hallo?!

Ne brini ti za mene, dida, meni ak i spadnu gaće od poskakivanja imaš kaj vidjeti. A tebi, koliko smo SVI vidjeli, baš i ne :-((

Ona je sve samo nije bakica... Ona je dama...

bravo vega, mnogi nikad ne skuže tu igru - igru jedan ZA drugoga, a ne jedan PROTIV drugoga. sam kaj tu igru nemreš igrat sam..pa ti treba dobar igrač, suigrač..pa se zakomplicira vrlo hitro :/

Ona je sve samo nije bakica... Ona je dama... ++++ come on...nije to nikada bila dama -i nikada neće ni biti!

Ah, evo, tu na Iskrici pomalo održavam kondiciju dok ne naiđe pravi partner... Ali ovi sparing-partneri su mi fakat slabi :-((

ima jedno posebno stanje..u kojem si kao igracica nepobjediva jer nikako, ama bas nikako, ne mozes izgubiti. rijetko je i tesko se postize..a i ako ga osjetis, najcesce ne traje dugo. dragocjeno je

Za mene ce uvijek biti dama, a jednog dana i lijepa bakica ako Bog da... Prema njoj se treba odnositi sa duznim postovanjem...

Bajoneli, ne znam čime sam zaslužila ovako galantnu obranu, ali najljepše zahvaljujem :-)))

Tinarina, da, slažem se... dogodilo mi se. I zbog toga sam još uvijek u igri - ovoj u kojoj se ne traži pobjeda :-))

Vi ste zena i zelim se tako ophoditi prema Vama... Imate lijepe blogove... Nema na cemu!

cijeli zivot je igra. bas nista ne treba shvacati smrtno ozbiljno. uzivaj u svakom trenu

Hm... Nije sve u životu smrtno ozbiljno, ali zna biti životno ;-))

bajoneli:
Vi ste zena i zelim se tako ophoditi prema Vama... Imate lijepe blogove... + + + + ne d'o bog nikome!.. gorenavedeni bajonale -trebaš li jače, deblje naočale?

sve je u zivotu zivotno:)
sve je vazno, i nista nije vazno-rece netko

koja patetika, ha?

Imam svoje misljenje o Vegi i zelim ga zadrzati za sebe...

Tinarina, hm, takve izreke, iako su efektne, zapravo ne znače ništa. Činjenica je da naše prosudbe uvelike određuju naš život, kako se u njemu osjećamo i koliko volje, radosti i užitka crpimo iz njega. I zato život, čak i kad se igram, uzimam životno ozbiljno. Ne smrtno. Jer taj dio je i tako zadan.

Dida, slab si mi ti, nemreš mi biti ni sparing partner. Ali, ajde, tu i tamo možeš malo zamahnuti ručnikom da se ohladim, ili mi donijeti malo vode.

:)ti bi opet pobjedivala?

Zar ima neko natjecanje?

nažalost, ne želim imati ništa sa starijim bakicama,debilim i senilnim žanama..

Dida, pa ne moraš, bolničarke su žene u punoj snazi. Samo se ti lijepo opusti :-))

možda i jesu.. bakice!?

Evo, mesojeda_palma je upravo objavila pravi blog za tebe, didice. Odradi propisane vježbe, pa mi se javi opet. Vidjet ćemo onda :-))

da, baš za njega i njemu slične sam stavila ono, a baš zato jer mi se zgadilo ovo njegovo izlaganje. pa stvarno je to nepotrebno, al jebiga, ako je u svrhu poboljšanja zdrastvenog stanja bubanih dedica, pa onda nek vrijeđa. aj, bolje da vrijeđa, neg da umre, siroti.

Palmo, kad je dedek u pitanju, slažem se s tinarinom: njega nemreš uzeti nikako, ni ozbiljno, ni neozbiljno. Pa ga pustiš, štaš, k'o drek na cesti.

vazno-ono bez cega se ne moze.
nevazno-ono bez cega se moze.

Eh, tinarino, kad bismo mi znali bez čega sve možemo...!

treba probati.pomicanje granica je vrlo uzbudljivo i pretvara te u igraca koji ne moze izgubiti:)

Ček, ček malo: igre trebaju imati okvire i granice, inače ne možeš imati suigrače. Ako svatko izmišlja pravila usput, sam za sebe, onda to nije fer prema onom drugom. Ali, ako se nađe dvoje nadahnutih... Eeeeee, takve maštovite igre volim :-))))

nema igre s nenadahnutima