vita brevitas, ars longa

U vazi papirnato cvijeće
nikada ne vene.
 
Na prozorskom staklu
Ostale su nečije usne
Kao začaran krug
Kao ruža.
 
Posljednja cigareta u kutiji.
Na kockici usamljena bijela točkica.
 
Neka se utopi ovaj dan;
U mlakom mlijeku,
U tamnoj krošnji,
U žutom papiru
I svijetlu noćne lampe.
 
U dahu i jastuku.
S mirisom kose...
 
 
(complorare alicuius mortem)

Zaokružen u krugu svom.

sve je u oku promatrača, jel'

lijepo:-)

...hvala...:/

Iako, nakon pažljivog promatranja vidljiv je i tihi osjetilni izlazak u ... produženi asocijativni pomak koji nosi nježno dalje.

upravo tako, jer vrijeme nemilosrdno ide dalje kao bujica nosi sve sa sobom...neka sam i najčvršći (a evidentno nisam), mora me ponijeti, oderati, pustiti krv....

nitko nije čvrst...samo se netko bolje pretvara:-)

pretvara?! Eto, nasmijala si me! Bolje je reći netko je poput one lijepe rijeke Aretuze, koja izvire negdje tamo na Peloponezu, pa neometano prolazi kroz vijugave doline, strmce sve dok se ne ulije u Mediteran, a čak i nakon toga nađe svoj izvor na Siciliji, jednako tako sladak kao i na peloponezu. Jednostavno, nekima nekako padne grah, jel'

ne

nego?

tu nema mjesta ironiji...nisam tako mislila nego da svi mi imamo svoje slabosti ali da ih netko prikriva a netko,kao recimo ja,ne prikriva

U dahu i jastuku.

S mirisom kose...

Ako dozvoliš,vizualizirani tvoji stihovi asocirali su me na slike, ulja na platu, poredane na zidu. Tišina, samo govor slika...i odjednom unosiš u sve to dah i mris...podaruješ život.

Moj komentar je u cijelosti ispao ironičan, ali nije mu svrha u tolikoj mjeri...a što se tiče prikrivanja to sam davno prestao i sam, er nema svrhe, ubija iznutra, zar ne?

da..ubija...ali ne mogu protiv toga

dop., ako ti kažem da sam slikar i kipar, hoćeš mi vjerovati?...

protiv čega?

protiv emocija..pre,pre emotivna sam..i nije to vrlina...mana je..pogotovo u ovo vrime

Vrijeme je velikog nezaovoljstva, malo treba da ljudi ispadnu "preemotivni", takav termin niti ne postoji, ovo vrijeme mogu samo podnijeti bešćutnici i varalice koji nemaju grižu savjesti, jer je niti nemaju, a tada "preemotivni" ispadaju labilnima, treba im psihijatrija, da ne nabrajam.... Gledam to svaki jebeni dan, radim to svaki jebeni dan, ali došlo je vrijeme za onu staru "MEDICI, CURE TE IPSUM!"

Storm,iako znam da se baviš slikanjem, ovo je tek bila viuzalizacija tvojih stihova.

tvoje riječi su tako pune gorčine....žao mi je..ne gledam tako na sve to...još ima ljudi ,pravih,vrijednih prijateljstva...pa i tu,na iskrici

dop....lijepo od tebe, zaista, drago mi je...:)) (More than a feeling, Boston)

Sve manje, moja kuglice. Pogledaj u sebe, dobro pogledaj i naizust izgovori 5 stvari ili osobina zbog kojih se voliš....A da ne govorim da pogledaš još dublje i jače u sebe: ima li mjesta još za koga ili si prebukirana (odnosi se na sve; obitelj, prijatelje i one koje tako zovemo....)...Moja kuglice, samo smeće je u nama ( u meni naročito - osjećam se kao krasan orah,koji kad razbiješ TRUO), nema nas u nama samima, a tu griješimo....

Nemo enim potest personam diu ferre...

mene asociralo na sijetu ,,, al ja sam ja :)

bravo kyra...:/