Ručkić krčkić

Nekak mi se čini da ljudi danas sve više svoju sreću mjere onim što su izbjegli, a sve manje onim što su postigli: uffff, dobro je, izbjegla sam otkaz; uffff, dobro je, nemam rak; uffff, dobro je, dijete mi nije palo na ispitu...
A ta mijazma minimalističke malodušnosti postaje sve teža, sve se manje kroz nju vidi, sve manje znaš što bi i kamo bi... Sve dok je ne prihvatimo kao normalu. Onda postane važno izbjegavanje.
Izbjegavanje prisjećanja da smo sebe nekad zamišljali u cinemascopeu, u spokojnoj idili materijalne sigurnosti, čak i obilja, u krugu vesele obitelji okupljene oko roštilja, ili bazena, s raznobojnim pićima u čašama, nestrpljive da započne sutra, još bolji dan...
Izbjegavamo priznati da ni jedna trudnice ne mašta o djetetu koje će postati sociopat, ili naslijediti gadnu, neizlječivu boleštinu... Ili postati frizerka.
Evidentno je da naši Iskričari nisu sanjarili o tome da će se morati dopisivati kako bi zbarili komade; puno je vjerojatnije da su se vidjeli u nekom ludom autu, s komadima već prilijepljenima za sva sjedala, pa i haubu i prtljažnik.
Ali, svakoga od nas je život srezao. Neke jako, druge manje. Ima li smisla sad razmišljati jesmo li neke od tih rezova mogli izbjeći?
S jedne strane, ne. Amputacija je obavljena, a takva razmišljanja nas samo izmuče, poput fantomske boli.
S druge strane, da. Jer, još se čuje cvika-cvaka životne pilice: mogli bismo postati još i manji. Trebalo bi nešto naučiti.
Ukratko, danas sam nekoliko puta nakratko virnula na blog i vidjela da još uvijek prežvakavate onaj moj jučerašnji zapis. Hm, toliko boli i revoltiranosti obično izazove pun pogodak u sridu istine.
A istina je da su neki glupi, bez svoje krivnje, isto kao što su neki pametni, bez svoje zasluge. Istina je da su pametni društveno korisniji nego glupi, ali glupi svojom masovnošću i agresivnošću uspijevaju prigrabiti osjetan dio moći. A glupost je najgora kad je djelatna; inače je jednostavno - dosadna. Istina je da pametan čovjek zna da njegov kokošinjac iz susjedovog dvorišta izgleda drugačije, i neće zato susjeda premlatiti ako mu veli da ima rupu s te, susjedove strane. Istina je da politička korektnost u tretmanu i nomenklaturi hendikepiranih članova društva može biti opravdana u društvu koje je dovoljno imućno da je financira - u siromašnom je samo parola i šarena laža. Istina je i to da npr. jedan Shakespearov tekst vrijedi više nego sve kuće njegovog doba, pa i dobar dio suvremenih, iako se iz ograničene perspektive kućevlasnika Shakespeare može lijepo ići jebati sa svojim pisanjem, jel' tak, treba negdje stanovati... Istina je i to da vam ja trebam na Iskrici, jer bi vas pojela vaša vlastita mijazma bez mene i meni sličnih zlotvora koji vas gurkaju, razbuđuju i prstom pokazuju - gle, tamo bi mogla biti čistina, mogli smo je već davno pronaći, naše lutanje je bilo izbježno, i da, glupi smo, tupavi smo, neopravdano pesimistični i malodušni...
Jer, dosta toga je uistinu izbježno. Kad ne izbjegavaš tu pomisao. Inače postane neizbježno, i štaš drugo nego ljutiti se na Vegu. 

hahha ...trebaš biti spremna na otpor..kad već ukazuješ na 'mane' :))

Pa, otpor treba negdje početi, Pam ;-))

jesi li ga primjetila...ili samo negodovanje?? :))

Još jedanput ću ti ponoviti da su pamet i inteligencija najravnomjernije rasprostranjeni u svemiru. Niko se ne buni da mu fali. Al' čovjek i magarac su pametniji od čovjeka. Reče neko u šali. Pa, evo i ja mislim za sebe da sam prepametan i natprosječno inteligentan, a s druge strane fali mi peti.

.. dvoboj pametnog i glupog čini mi se besmislenim...jerbo nema šanse da glupi odreagira pametno..a možda baš takvu reakciju..nitko pametan nebi poželio!

Svileni, eh, da je meni pameti...! Slažem se s tobom, potpuno.

S druge strane, uživam baš u tom manjku pameti - svoje - Pam. Ne izazivam ja nikoga na dvoboj, zar to trebam ponavljati? Samo pokazujem prstom čega sve još ima. Malo drmam i razbuđujem. Normalno da su ljudi nervozni kad ih trgneš iz sna, čak i ako imaju moru.

nije ni bitno tko je ovdje pametan...samo komentiram eventualni razvoj 'otpora'...ukoliko on započne:)

Ja sam sebe jednom vidio u kupeu Simplon expressa i imao sam osjećaj da se sve to već dogodilo i prije.

vega, kad ukazuješ prstom svi gledaju u prst.

sreća je ne mjerljiva.ona jednostavno stanuje u tebi meni svima a kad ju pokušamo izmjerit nastaju problemi.sreća nije zavidna a jedino ju možeš darovat nekome

Eh, da, taj deja vu... To je isto nešto što ljudi vole izbjeći... A zaista se sve već dogodilo. Nema ničeg novog pod kapom nebeskom. Samo smo mi novi, a zapravo stari model.

Svileni, imam lijepe prste :-))

Romane, kako to gordo zvuči! Kad bi bar bilo istina!

Ma ne, sve moje erotske fantazije u to doba su se odigravale u kupeu. Čak i na prugi Moskva_Vadivostok.

meh, život reže samo vremenom, svaki da nečemu je (vremeneskne limitacije porad često trajno) ne nečemu drugom... šugavi šragable fekt o kojem brine šašava šredingerova šica - bitnije je da trešanja ima manje al su deblje neg lani. :D

U to ne sumjnam, samo ne znam dal' tvoj prst ukazuje na govno il' na Mjesec?

Ima li razlike, Svileni, ako svi i tako gledaju u prst?

Nož ima usku oštricu, Pike. I sve što smo izbjegli samo je mali dio onoga što nismo; a sve što smo izgubili jednim "da", samo je mali dio onoga što još možemo steći nekim drugim "da". Mislim da je "ne" uvijek manje isplativo.

Hihihihi vega, pa neko se i probudi.

Upraf tak, Svileni... I ako spava u govnima, ZATO mu smrdi, ne zbog mojeg prsta.

Jebiga, otkud znaš? Standardi uživanja su različiti.

ovo vrijedi toliko a slika nekog slikara toliko,kuća onoliko,a koliko vrijedi?na tržištu sreća,otkaz,glupost,zdravlje(izbacite uljeze)

heh, a namiješasmo si metafore. svako da je i ne. i ne slažem se baš s tom matematikom umnažanja opcija, taj nožek odluka nas šilji, a lepo našpičeni kraj naše planjke napiknu nad hrpicu zemlje dok Josina ne sredi mermerčinu da susedi znaju da tu ni neka šuša neg glavom i otresenim papkom pike. :D je, ak vogaš prema nečem došal si valjda bar bliže tome, al ono, bebač je potencijalni nobelovac, kvartovski cuger ili silovatelj... a ja više nemrem bit kvalitetni silovatelj jerbo mi slabo stoji i sporo trčim sa spuštenim hlačama. jebiga. :D

Pa gle, ako se susjedu izliju govna iz septičke jame u moje dvorišće, moram priznati da me njegov užitak prilično izravno pogađa jer je u suprotnosti s mojim; ali ako susjed ima dobro izoliranu komoru za svoje gušte, uopće ih niti primijetim, niti se njima bavim. Iako, priznajem, rado bih naučila neke nove gušte, samo da ne smrde.

Pike, odupri se životnom redukcionizmu dok je vrijeme! Ja sam imala sreće, sredila sam to još u 14. godini života: starci me nisu puštali u disco, pa sam se naučila zabavljati bez disca. Kad sam napokon smjela u disco, više mi nije bio neznamkakav gušt, ali sam se ipak mogla zabaviti, a imala sam i one druge gušte. Sad imam skoro 5 banki, i da, strah me što će mi sve vrijeme oduzeti... Ali, vidim da mi nešto i daje. Samo to treba prihvatiti, a ne se grčevito držati za ono što odlazi. Uvijek možemo biti novi. To nam je upisano u DNK. Inače nam se ne bi dalo postojati.

Evo told shit ima prelijevnu. Skeptičnu iako je antiskeptika nova etika.

Romane, meni kao neponovljivoj pojavi u svemiru, najviše vrijedi ono što me dira po koži ili neposredno ispod nje; ljudskom rodu kao (neponovljivoj? tko zna!) pojavi u svemiru više vrijedi slika ili tekst ili bilo koji artefakt koji mu čuva pamćenje. Inače bismo svi bili poput ljudi koji su ga izgubili: svaki dan sve ispočetka, bez učenja, bez iskustva, bez oslonca.

A jebga, štaš, ispumpam kaj se prelije k meni... Sad će on otvoriti svoju septičku jamu da se olakša. Neka, i treba, star i nemoćan čovo, opstipacija je za njega zbilja opasna.

vega, nije valjda da ti još trebaju oslonci? Ili već?

Vega, a Dunav raste. Svi će da plivamo u govnima.

Svileni, oduvijek trebam orijentaciju; a povremeno i oslonac. Nisam povijuša, ali volim skrenuti ;-))

A doći će onda i balvani, Svileni!

heh, ma vegač, to samo ti interpretiraš moje riječi kao neki crnjak i bedaru. okej, bed je svaki odabir kojeg ćemo sami naknadno smatrati pogrešnim i da, jedna greška ne čini prolj... errr... no, uglavnom, da se odveslat malo leve ak smo sfušali odveslavši desne, al realiziramo se u vremenu i to je tak. tik-tak. ja sam si zapisal pod "to do" da dubinski povjerujem u reinkarnaciju čim još koja sijeda u brku nikne, čist da probam kaj je tam u gornjem toku još bilo guba... a dotlem leđero, tankerski po kursu duge plovidbe :D

pamćenje se mijenja inače bi još slikali slikice po špiljama,artefakti se mijenjaju,jedino sreću ne možeš promijeniti ona je u svima nama

Ma vega, samo sam ti htio da ruši granice. Moćan je. Taj Dunav. I jedino se moćni mogu odreći moći. Al' mi ne umijemo živjeti izvan našega kruga kojeg smatramo savršenstvom.

Da, Pike, lijepo je biti work in progress, zar ne? :-)) A mali fušeraji su zapravo jako zanimljivi, pridaju osebujnost djelu... Ipak, veliki fušeraji su itekako presudni. Ma gle, mene ti nerviraju dvije stvari, a nemam recepta za rješenje: jedna je to da je tak sve svejedno jer svi i tak budemo jednog dana vumrli, neki prije, neki poslije, i ne znamo kad, pa kaj te briga. A druga je određivanje važnosti.

Romane, artefakti se mijenjaju skupa s pojmom sreće. Možda malo brže, jer artefakti ne samo što pamte, oni i predviđaju :-))

Eh, Svileni, ja ti volim biti kao krug u žitu, polegnuta i tajnovita i potpuno nezamišljena nad svojim (ne)savršenstvom...

U stvari, sve sam sličnija tom svojem idealu... A kugla je savršen oblik. Idem poraditi na tome! (U fričkasu kolači, ali i lubenica.)

Da? I onda naiđe lovac u žitu. Il' je u raži? Ko bi ga već znao.

Neko bi rekao da je spirala savršena, a neko da je kocka, pa je baca, a glupi ju slaže.

ih, drugu dvojbu su davno rešili kušec i ekipa - 'u zivotu je vazno ne kidati plocice sa zida u kupijoni'. :) važno je kajgod ti kažeš da je važno. ni manje ni više. onu dobru staru s dedom na tovaru i bez tovara i s s tovarom na grbači znamo odavno, ne?

pajk, kad već šepaš evo ti onda i grba. Hihihihihi.