romantika bez boli.

martinje....veseli pokreti ,ispred radosnih lica ,glazba u dusi otvara i zadnja vrata ponekom mlazu mladog vina u moj zeludac ....djecica ,najbolji majstori za festu, pokazuju to jos jednom ,svojom radoscu,, vriskom, prvim plesnim koracima ,piruetama ,veselim licima ,sirokim osmijesima ,,,carobna noc radosti .....gledam tako okolo ,uzivam u prelijepoj radosti ,,ali i dobrome vinu ,ribi ,skoljkama ...pogled mi se zadrza na jednoj zeni sa down jonesovim sindromom ,,,,,,gledam je kako se lijepo raduje ,plese sa dvoje druge djecice ,iskreno ,sretno ,nespretno ...lijepo ,,,a onda sam vidio mamu od onih dvoje djece ,kako im nesto govori ,djeca su gledala zbunjeno ,,,,radoznalo ,,,,tu drugu bolesnu osobu ,s kojom su do malo prije plesali ,,,,blaga kolicina straha dala se iscitati u njihovim ocima ,,nesigurni koraci posli su u obratnom pravcu od te osobe ,,,,,bolesna osoba je izgubila radost sa lica ,i sama se pocela povlaciti ,nesigurno ,kao da nekome smeta ....mama je i dalje zastitnicki prigrlila svoju djecicu ,a ja sam se pitao sta im je rekla ,zasto im je uzela radost ,ples ,spontanost ,,,,svojoj djeci ,ali i bolesnoj zeni .....nestalo je tog momenta  radosti i u meni ....ostalo je ovo sjecanje ...na martinje u vrsaru 2004 ..dan poslije ....jos se pitam sta im je rekla .....i zasto mi veliki ponekad cinimo pogresne stvari ...zasto nismo kao djeca ....

ajme, pa sad si mi stero suzu u oko... pih, tih prokletih repetitivnih pogresaka, kao zaraze, tih cvrstih predrasuda nemogucnosti radosti. pih!

zalosno...jako zalosno