Ručkić krčkić

Nađu ljudi neku izreku nekog tko se vlastoglavno potrudio smisliti niz od nekoliko riječi koji bi čak i mogao imati neko suvislo značenje, učini im se da baš ta dobro izražava njihovo stanje/vjerovanje, i onda je stanu ponavljati, nutkati drugima, objavljivati, pa i nametati kao spasonosno i univerzalno rješenje svakovrsnih problema.
E, to su vam mantravci. Kao i oni koji nekoliko puta dnevno stanu pred špigl i bodre se totalnom neistinom, ponavljajući: "Mogu, hoću, znam, zaslužujem" ili nešto tome slično. Kao i oni koji su u srazu s problemima koje nosi život u našoj kulturi, društvu i trenutku zaključili da su taj problem skrivili upravo ta kultura, društvo i taj trenutak, pa će najbolje biti da sve to skup zamijene rješenjima iz neke druge kulture, društva i trenutka, smetnuvši s (nekorištenog) uma da osobne probleme nikad ne uzrokuju samo kultura, društvo i trenutak, a čak i ako im jesu jedan od uzroka, onda u sebi najvjerojatnije sadrže i rješenje tih istih problema. Ne, ne kuže oni to. Jer ne kuže ni vlastitu kulturu, društvo i trenutak; jer vole šablone. Pa im je zgodno zamijeniti jednu, neshvaćenu, nekom novom, još neshvatljivijom.
Mantravci su u pravilu ili glupaci, ili ljenčine. Kad god mi se netko pohvali kako "radi na sebi", redovito se ne radi ni o kakvome radu, nego o inertnom ufanju u konfekcijske dogme i brzopotezna rješenja uz minimalne žrtve tipa gore opisanog mantranja pred zrcalom ili na nekom drugom usputnom i dostupnom mjestu, npr. Iskričinom blogu. Čast izuzecima, valjda ih ima, ali nisam ih baš uočila po takvoj izjavi; bit će zato jer je njima tzv. "rad na sebi" najnormalnija, najsvakodnevnija aktivnost, ništ zbog čega bi se trebala dizati prašina.
Moram priznati veliku skeptičnost prema europskim i američkim budistima, hinduistima i sličnim -istima... Kao što rekoh, ako se netko ne snalazi u troubleshootingu unutar kulture u kojoj je odrastao, koju je upio još u majčinoj plodnoj vodi, teško da će se nakon pola života odjednom izvrsno početi snalaziti u nekoj novoj, i to prilično zamumuljenoj za pojmove pripadnika regije kojom dominiraju Karpatsko gorje i HDZ.
Mislim, kužim ja one hipije iz 60-ih i 70-ih, onda je standard bio bolji, a droga dostupnija i jeftinija na dalekom istoku; iako si i ondje do najboljeg stuffa i najboljih učitelja mogao doći jedino ako si George Harrison, ili bar imaš toliko novaca. Ali danas? U Hrvatskoj? Sorry, ali krajnje mi je sumnjiv taj lokalizirani budizam/hinduizam i srodni im ogranci.
Nemam ja niš protiv tih kultura, pa ni protiv alternative općenito. Naprotiv! Duboko ih poštujem. (Moja je baka liječila molitvom [katoličkom] i travama, a bila je i vidovita.) Ipak, pogledajmo malo kako žive ljudi iz društava kojima su spomenute kulture nativne: Indija, dugogodišnja kolonija, zemlja u kojoj još uvijek vlada kastinski poredak, totalno u vlasti američkog i britanskog kapitala; Kina, komunistička velesila najbrojnije i najjeftinije radne snage u kojoj je državno uplitanje u živote pojedinaca potpuno normalna stvar; Tibet - kineska kolonija. Jel dosta?
Možda su ljudi u tim zemljama doista sretniji od nas (wannabe) zapadnjaka. Ako jesu, to je samo zato jer im individualnost i osobna realizacija nisu pri vrhu ljestvice vrijednosti. I zato su ideal svakog eksploatatora. Kad bi neki hrvatski budist morao tamo proživjeti pet godina, i to na način lokalnog stanovništva, baš me zanima koliko bi mantrao!
Naši problemi su dio naše kulture, društva i trenutka. Ovdje su normalna pojava, a ovdje su im i rješenja. Koja nisu laka; i nisu zrcalna.

jel uvreda, ako kažem da me asociraš na istraživačkog žurnalistu, vrlo kvalitetnog, btw..?

stuff. a ne staff. kužim šta oš reć. i imaš pravo, samo što se "duhovne" vrijednosti ne mjere zapadnoekonomskim aršinima. tibetanci, na primjer, kažu da sada (kao narod) otplaćuju neku grozotu koju su (kao narod) činili nekome u 9. stoljeću. a indijcima smo mi uglavnom pošandrcali i uopće nas ne kuže. ma. koga briga, zapravo.

Mmmmmmm_da, nije uvreda nego kompliment. Jerbo nisam. Volim kad mi se omakne :-)) Hvala!

Hvala, Digital, evo, iz greške se vidi koliko konzumiram, psmr, nisam godinama... :-(( A što se ostatka komentara tiče, ako te nije briga, ne brigaj.

Nisam nikad išla na jogu. A ti?

he he... nekako sam mislila, da su ti apetiti.. veći..;D

Jesam, Cocosh_Anel. To je izvrsna tjelovježba; nije vjera.

Mmmmmm_da, jesu. Novinarka sam već bila; sad želim biti dobra autorica fikcije.