Ručkić krčkić

Čujem neki dan jednu majku kako objašnjava ljutitoj, zajapurenoj kćeri: "Ne smiješ se tući, ti si djevojčica", i vidim, maloj to uopće nije jasno. Jerbo, ide to njoj, rasplakani šmrkavac pokunjeno odlazi u drugome smjeru...
I to me podsjeti na sve one upute kojih sam se naslušala: kad god je neki gušt - ne smiješ, jer si žensko; kad je pokora - moraš, jer si žensko. Ne smiješ sjediti raskrečena, ne smiješ sjediti na podu, ne smiješ pokazivati gaćice, ne smiješ psovati, svađati se ili se tući, ne smiješ skakati, puzati, verati se ili se derati, ne smiješ se previše družiti s dečkima, ne smiješ se dati dirati, ne smiješ ih (pa ni ikog drugog) kritizirati, ne smiješ se šminkati, nositi minice ili bilo kakvu prozirnu odjeću, ne smiješ reći što misliš osim ako je nešto laskavo sugovorniku, ne smiješ imati prevelikih ambicija jer ćeš jednom imati familiju, ali ne smiješ imati ni premalih, jer nećeš naći muža, ne smiješ se glasno smijati, pa ni plakati, ne smiješ sanjariti... Ali moraš slušati, sve, a osobito one najdosadnije, tipa stare dedeke i bake, moraš biti uslužna, moraš raditi po doma, moraš se priviknuti na gadljive manifestacije ljudskog tijela jer ćeš jednog dana to čistiti za svojom djecom, a kad se njih riješiš, za roditeljima, moraš istovremeno spretno žonglirati financijske, ljubavne, intelektualne i socijalne odgovornosti, moraš se žrtvovati, moraš znati reći "ne"...
Pa pride priče strave i užasa o mukama porođaja, i to nakon 9 mjeseci trapnje u trudnoći, o surovostima uvijek mogućih silovanja, o katastrofalnim posljedicama nemarnog odnosa prema hladnim nogama koje rastu ravno iz neizmjerno osjetljivih i bolnim boleštinama sklonih genitalija, koje su pak u izravnoj sprezi s jednim od rijetkih radosti koje imam - grudima - a ove će pak izujedati i/ili dovesti do mastitisa lakoma usta mojih budućih potomaka, o razornom djelovanju vremena, vidljivom već od predpuberteta, o nepravdama u školi, na poslu i općenito svakoj kompetitivnoj situaciji, koje su čist normalna pojava, o strahotama brige za potomstvo, osobito ako je s greškom i/ili nije bezgrešno, o kataklizmičkom klimakteriju koje te može odvesti ravno u ludilo ili grob, te jadima starosti, u kojoj ne smiješ ništa očekivati od drugih, osim ako imaš dobro odgojenu žensku djecu...
Ali, i muški imaju svoj križ: moraju se brijati svaki dan, nije zgodno kad plaču i moraju u rat ako ih pozovu; najgore je to što bi oni trebali imati inicijativu prema nama, ženama. Tu ih imamo! Mi biramo.
Je, da, kad bi to zbilja sve bilo tako... Bar ovo zadnje. Možda bih imala nekog gušta u tome da nekog jadnika izludim škakljajući mu jaja... Kajaznam. Nije mi to baš neko veselje.
Žalosna sam što me nisu naučili uživati u činjenici da sam žena. Žao mi je što nisam sličnija muškarcima, koje, rekla bih, ovakve usporedbe manje muče; možda čak nimalo.
Žao mi je što me majka nije naučila uživati u ljepoti ženskog tijela, a ne kako je prikriti; žao mi je što je moja rječitost toliko selektivno prihvaćana da sam je se i sama počela bojati; žao mi je što su moja sućutnost i empatičnost nerijetko ispale čista glupost, ovisno o tome jesu li bile usmjerene nekome tko ih zna ili ne zna cijeniti, umjesto da me vesele, same po sebi, jer su tu i jer ne moraju biti izravan poticaj na akciju samožrtvovanja; žao mi je što nikada nisam bila u prilici čestito zveknuti nekog zvekana, tak da to izbacim iz svog sustava, i žao mi je što sam nekolicinu njih puno okrutnije satrla svim drugim raspoloživim sredstvima, jer se ovim, tako iskrenim i učinkovitim, tako trenutnim, nisam okoristila. Žao mi je što sam šparala energiju za sve te silne nedaće koje su me mogle zadesiti, ali nisu, i što je onda ta energija postala neki višak s kojim nisam znala što bih započela...
Ali ipak, ipak, ipak... Tu i tamo joj nađem svrhu. Kao jučer, kad sam odjenula tanku indijsku haljinu, besramnog izreza na grudima, visokih, visokih rasporaka na bokovima, mekanu i laskavu, koja me pokazuje cijelu, i izašla u njoj u topli mrak, gdje me nitko nije gledao i nitko nije vidio, i uživala u svakom pokretu svojeg ženskog, oblog, raskošnog tijela i uma koji mu se prepustio.
Neka! Zaslužila sam. 
 

lijepo je biti žena...sa svim sitnicama i krupnicama :))

ćuj vega...kaj si ti videla ovu katastrofu: kores nan je tek treči.

Hm. Jel ti to mene (i sebe) bodriš, pa_huljice? ;-))

Ja samo kažem, ne dao bog većeg zla, Vladek!

ja se tako osjećam...a voljela bih...kada bi tako osjećale sve žene...
i zato vega....haljinu po danu..da svi vide :)

ćuj meni je bezveze daje on tek treči... a trebo bi bit prvi.... i ja san muga dao.

vladek...jel do kraja?

mogu samo reći da današnje curice nisu tako ograničavane, a nama starijima je došlo do mozga da smijemo sve što smiju i muški, doduše nekad me gledaju zabezeknuto, ali, zaista mi je to svejedno :)

Kad pogledam Iskricu, rekla bih da se niš pod kapom nebeskom nije promijenilo, NATAy... A kad pogledam svoje studentice, vidim da se promijenila moda, koja pokazuje više kože... Ali ne vidim više pameti. A bogme ni radosti.

Vladek, ja mu nisam dala, a bormeš ni neću. Nikad i ništa. Uostalom, tip se već proslavio lansiranjem povjerljivih fotki na blog - znači, ima opremu. Nema morala.

Uvijek sam uživala u svojoj ulozi djevojke i žene, djevojčice nešto manje, i nikada nisam dozvoljavala da me bilo tko ili bilo što sputava u toj ulozi. Pentrala sam se, skakala, vrištala, vozila motore, igrala nogomet.....Ne zavidim muškarcima u ama baš ničemu. Čak i sada kada me već pomalo puca klimaks, mislim da je to još uvijek puno bolje od straha koji muškarci osjećaju od starenja i gubitka potentnosti. A, kad postanem baka, igrat ću se s unucima kao da sam njihovih godina i smijati se njihovim i svojim glupostima.

ispravak laži,tip nikad ničiju fotku nije stavio na blog,žalosno od jedne profe kaj širi laži i tračeve,,,

pamet se ne može generacijama prebrzo povećati, a nije nam ni ekonomska situacija bajna da se veselimo, no, uvjerena sam da će i te cure brzo zbaciti okove, moj nećak ima 12 godina, curice dolaze na rođendane našminkane, a na ulicama su goli trbusi... neka, ja sam za slobodu :)))

Daily, tvoji roditelji su se očito znali nositi s tvojom pobunom; možda nisu bili prestrašeni kao moji. Je, i ja sam se bunila i bila svirepo kažnjavana zbog toga. Moje oslobođenje, takvo kakvo jest, nedovoljno, ishod je materijalne samostalnosti i mukotrpne borbe sa strahom i oprezom koji su mi usadili.

NATAy, mene ta ženska obnaženost užasava! Jer nije simptom emancipiranosti, nego naprotiv, podilaženje stereotipu zečice. Nažalost!

Kores, možda sam se zabunila, ali da si fotke dilao, jesi, ne sjećam se sad je li to bio blog ili pvt ili mail. A nije ni bitno. Bitno je npr. to da si meni lizao guzicu na pvt kad sam se vratila na Iskricu, a dok me nije bilo pisao LAŽI da sam JA otjerala onu blesaču, kak se zove, ona sa bolesnim djetetom i ševom u guzicu (o čemu nisam ni znala dok mi nisu prepričali), janicu (čije si slike TI dilao) koja je neuništiva u svojoj potrebitosti i narcisoidnosti, da zlostavljam svoje služavke (koje nemam) i tome slično. Ti si jedna gadljiva izlučevina i to je živa ISTINA. Pa tko voli - uslast mu bilo!

wega, nomš pojma o ničemu,sam širiš tračeve,mislim da je bilo kultorno i drugarski pozdraviti te ,a dalje si se sama pokenjala, sama po sebi s tvojim glupim postovima,prvo uzmi riječnik stranih riječi i provjeri pojmove kojima se služiš.nisam reko da si zlostavljala sluškinje neg si se iz njih rugala na blogu,cilj i namjera su jasni ko dan,ružnoča nije hendikep, treba se stoički nositi s tim,to bi ti morala znat,.

S obzirom da nisam od onih koji spremaju blogove na hard elem da bi ih iskoristili u ovakvim situacijama "moja riječ protiv tvoje", a s obzirom i na to da me boli dupe za tvoje mišljenje i mišljenje tebi sličnih, zaključimo sad da je moja riječ protiv tvoje. Ja iza svoje stojim. A ti ne stojiš, jer amebe nemaju takvih sposobnosti. A sad sikter s mog bloga, i idi sliniti nekome koga to veseli.

Roditelje je sredila moja sestra koja je starija 4 godine od mene, tak da su se već umorili kad je došao red na mene....:) Ali već po samoj mojoj prirodi, morala sam uvijek biti glavna i moralo je biti po mom, pa kud puklo da puklo. Dobila sam tako i ponekad iza uha od oca, ali bolje i to nego da prešutim ili ne ostvarim ono što želim. No, ono što sam htjela reći je, da muškarcima po ničemu nije lakše u životu od nas i ne bih se mjenjala s njima ni u kom pogledu.

sa zadovoljstvom sikter,al pliz ne spominji moj nick, nisi vredna spomena imena moga,adio,.

Eh, da, daily, vjerujem da bi i moji olabavili da nas je bilo više; ipak, dok sam bila mala, užasavala sam se pomisli da imam brata: bojala sam se da takvu ljubomoru i zavist ne bih mogla preživjeti! Bar ne časno.

A to da muškarcima nije lakše... ne znam. Rekla bih da im ipak jest, da se njih više ohrabruje da budu kakvi jesu. U pedagogiji je poznato da djevojčice učitelji obično kritiziraju ad hominem (ne smiješ biti takva), a dečke ukore za postupak (ne smiješ to raditi). A to je OGROMNA razlika!!!

Moja je kći jedinica, ali sam je učila da bude borac i da se nikome ne da zahebavati, tako da danas rijetko tko može s njom izači na kraj...:D

Takve djevojke trebaju jako puno borbenosti i izdržljivosti u kombinaciji s prilagodljivošću da bi si našle mjesto u društvu; a i partnera. I ja sam takva: zato me nije lako voljeti. Puno me lakše obožavati ;-))

Ohrabruje ih se u nekim tzv. muškim stvarima, ali isto tako im se i puno toga brani. Čak ne smiju ni plakati jer to muškarci ne rade, a mi bar možemo plakati bilo gdje i koliko god želimo. No, ono najgore je, što su cijeli život opterećeni svojim spolovilom i sexualnim umjećem, pa im se i svi ostali segmenti u životu vrte oko toga.

Prokreacija je životni imperativ, daily! I naš život se vrti oko toga. Samo je nomenklatura malo drugačija. I, istinabog, mi uvijek možemo! ;-))

I ne samo da uvijek možemo, već se i ne moramo brinuti za veličinu, niti da ćemo prebrzo svršiti....:D

Neš vjerovati, ali znaš li ti što mi je rekla jedna gđa kojoj sam povjerila da svršam s lakoćom i višekratno: "pazi, previše nije dobro!"

To je ona rekla iz čiste zavisti i zlobe. Nikad nije previše!

Eh, ali to znaju oni koji ZNAJU! ;-)))