Ručkić krčkić

Upravo sam došla doma i još sam pod dojmom... jedne koja je vjerojatno san snova svih ovih naših Iskričara: visoka, visoka, tanka, tanka, plava, plava izblajhana, rasporak do stidnih dlačica, duge, duge noge naglašene vrtoglavim, vrtoglavim potpeticama tak da napikava po asfaltu kao ja bosa po trnju, oslonjena o ruku plećate muške spodobe, koju uopće ne primijetih zatravljena prizorom. Mislim, cura je fakat lijepa! A još se i potrudila.
Isplatilo joj se. Stigli su do golemog crnog auta zatamnjenih stakala, cink-klik, vrata se otključavaju, plećati otvara suvozačka, ona elegantno ulazi, kao na filmu, prvo bokom, onda duuuugooo, duuuugoooo uvlači svoje duuuuugeee, duuuugeee noge... I odu u noć.
A danas sam pričala sa svojom studenticom, koja je na dijeti. Slatka bucka, sa simpatičnim jamicama na obrazima, isto blonda, vesela, nemrem je zamisliti bez tog osmijeha, kao ni bez te bušice koja se uvijek lagano drmusa od smijeha, ali stoji čvrsto, kao i sve drugo, baš je onako apetitlih zaobljena... I maše ona tim nekim sokom koji joj je zamjena za obrok i veli da joj mama veli da je debela, a i frendica, i svi joj vele, dečko doduše šuti, ali to je samo zato jer je i on uzgojio škembu, a ne da mu se trapiti...
Ali meni je i ona fakat lijepa. Još mi je i draga i simpa i pristupačna. Ma, baš mi je OK. Više nego ona prva cura, koju se nisam usudila otvoreno pogledati, da ne ispadnem nametljiva. Jerbo, nije se ona za moj pogled zbigecala. Podsjetila me na jednu drugu, za kojom smo svi zurili u Jurišićevoj, prolazila je suprotnom stranom ulice, a neka dvojica s moje strane su stala, zapiljila se kao da su u zoološkom vrtu i gledaju parenje pavijana, i onda je jedan prokomentirao, "Jooooooj, kad to nabiješ na kurac pa zavrtiš...!"
A podsjetila me i na moju šulkolegicu, koja se operirala zbogradi tih i sličnih pogleda; rekla je, "Želim bar jednom ući u banku i da me puste preko reda jer sam zgodna; želim doći na tulum i da me svi gledaju!"
A kajaznam... Lijepo je biti lijep. Ipak je to dar. Kapital. Nešto je u životu lakše zbog toga, a nešto je i teže: svaku dragocjenost treba čuvati i pametno njome raspolagati. Nadam se da će se onoj prvoj plavuši isplatiti.
Ali meni je ipak draža ova moja buckasta. S tim isto buckastim dečkom. Nekak mi je bliža: nije bogata, ali ima pristojnu plaću. A kad se smije, svi je gledamo. I smijemo se s njom.

Nazovi me povrsnom, ali bi voljela biti jedno 10 cm visa...

priroda je uvijek sretna a sreća je uvijek prirodna tu nema imitacije

Čini mi se da je ipak najvažnije sam sebi biti lijep.. pa smo onda i drugima lijepi :)

Mislim da nema ljudskog stvora koji ne bi želio nešto promijeniti na svojoj ambalaži. Kladim se da ova visoka plavuša pati zbog nekog prostom oku sasvim nevidljivog nedostatka!

Da, ali i svi mi imamo nešto posebno lijepo... zagovaram mahanje s tim lijepim, i osmijeh na lice.. tko će onda primijetit nedostatke?

i meni, ja bila jednom sa svojom jako zgodnom frendicom u hotelu, zgodna kada je obučena a kada se skine, brrrrr, niš na njoj, totalno aseksualno, bzveze,

Cococh, koliko ima ljudskih oblika, toliko ima i ukusa, tak da se za svakoga nađe neko zadivljeno oko. Ne nužno zato jer smo lijepi po nekim univerzalnim kriterijima proporcionalnosti, nego zato jer to tom oku tak paše. Ima ljudi koji vole debele, i onih koji vole mršave, neki se pale na okserice, drugi na ikserice, neki na amputate... Sve je moguće. Ali nije podjednako lako i jednostavno.

Svi smo već davno naučili da se o ukusima ne raspravlja, ali naučili smo i nešto još važnije - da je bitno očima nevidljivo.

ja sam visoka 180 i htjela bi biti niža da mogu nositi visoke pete, ovak sam si previsoka sa petama, zgledam ko Godzilla

Meni svaka cura je grda ak se proserava, ak je neprirodna u društvu i šuti, koliko god mršava i zrihtana bila :)

Eh, Brightice... A ti rendgenski pogledi su prava rijetkost! U ovoj našoj vizualnoj kulturi, ovak izbombardirani oblikovnim savršenstvima... Otupjeli smo.

Slažem se, Iwa, izvještačenost je uvijek odbojna. Bez obzira na prirodnu ljepotu tijela.

A što ako ono što nas nekome privuče nije uopće izgled? Nego neke finije strukture?

Ipak bih rekla da smo više izmanipulirani nego otupjeli. Ali nije važno kako percipiramo nepoznate, kao ni medijski eksponirane, važno je kako doživljavamo sebe i sebi važne osobe. Ako smo zdrave pameti, tu nam nitko ne može oslijepiti unutrašnje oko.

Cococh, osobi nas UVIJEK privuku te finije strukture; a to je prokletstvo lijepih: ljepota zabljesne, i ono finije se previdi. Dakle, nema OSOBNOG odnosa, nego objektnog.

postoje ferariji...a postoji i srednja klasa auta...:) nekome nešto..paše..ali ne svima svo vrijeme:)))

Brightice, ne znam sad jel bih se složila ili bih polemizirala... Kad krenem od sebe, moram priznati da mi se sviđa jedan određeni tip tijela, i da takvim tijelima uvijek dajem više šansi nego manje privlačnima. Ali, doživjela sam i taj doživljaj sebe kao privlačne, doživjela sam tulume na kojima je sva muškadija bila oko mene, i znam da je to zbog nečega što se u tom razdoblju aktiviralo u meni, a ne zasluga mojeg objektivnog izgleda... I znam da iz tog divljenja nisam izvukla ono što sam zapravo trebala.

Dobra usporedba, Donna! Sve ovisi o tome kako sebe procjenjuješ kao vozača... Nije startni auto za svakoga ;-))

Ima jedna vrlo zanimljiva stvar, kod mene...ja formiram svoje prioritete na licu mjesta, tj. upoznam osobu i to mi postane uzor...haha, cudno...i onda, nek me netko pita kakva tip muskarca volim...volim svojeg

jel jje bar vuko na štiklama ko na skijama (ko da ne more štake kupiti).i je li imala onu torbcu što se nosi na podlaktici. znaš ono, ko da je sakata i prosi po gradu. e takve me u zadnje vrime baš fasciniraju

E, Vega. Puno tema. I ja preskačem polemiku. Ali, sad sam se sjetila kako me zna ispizdit kad u profilu pročitam "imam svoj tip osobe". Da tip!? Uh, mogla bih sad o tome napisati esej!

haha. tipfeler.
vrati se mate, opet sa južniim vjetrom ili sa svetiim petrom. (najbolje s papirima). i s prvom kišom i sa zaraženom pišom.
mlikon te materinin preklinjem, najbolje s merđanom

Jer, svaki unaprijed zamišljen tip samo je - stereotip. A takav pristup stvarnim osobama, individuama, čini mi se jeziv.

jerbo su krave zasušile o svetom anti, a kokoši slabo nose i ove tri nesritnice, ko tri tića goluždrava s nešto piča propupala, morale bi se i namrčiti malo i obući pa vanka s momcima izaći, jel bre. e.
a ko će ih ako su brez ćaće, za simena mu se ne znalo ko za moga himena

protoptip s 5 brziina. i to onaj štedni, a klasa, kineska rasa

Anđo, točno takva torbica! Poznaš ženu?

tribala je plavuša pancrku obući.iđe na tako auto

znam. prčio marned jednu takvu. ili joj je školska drugarica, smjer ugostiteljstvo.haha, napila sam se ko teća.
dobra cura, al pije

Brightice, nema ti tu pomoći... Stereotip ili ne, moguće je imati svoj tip, ne osobe, nego tijela. Ma, i osobe, zašto ne? A sve se to ucrta u naš emocionalni ljudovid još dok smo mali i nemoćni... I nemoš protiv sebe! Moš žmiriti, škiljiti, rendgenizirati, i opet te pali ono što te pali, a sve drugo su odluke i racionalni izbori!

ali u jednom momentu života ti baš paše ferari..a u nekom više ne:)

Juicy, lucky you! Ja znam da ću zasliniti (da ne spominjem neka intimnija ovlaženja) na točno određeni oblik i onda plesati šamanske plesove da u njemu živi i osoba kakva mi se sviđa... A ako ne živi, tvrdoglavo ću opovrgavati činjenice sve dok ne postanu bjelodano neosporne. Eto. :-((

Ma znam, znam, ali zadržavam pravo opirati se tome. :-))

jest, vala, dopizdi ti slava. i baklava. la čuna dimmes.
program antistres

Donna, ja sam za to da se proba sve što je koliko-toliko sigurno: mož me vozati, moš me izvozati, moš me provozati, prevesti, izvesti, glavno da me ne pregaziš :-))))))))))))

tako su meni utrali u glavu da ne dovodim kući žute. a neće ni crvene.
za crnce nisu čuli, misle da su to smetnje na televiji. prigorio odašiljač na velebitu. ijuju

naglasak je na štiklama i dopičnjaku ili što već. da je ta ista cura prošetala gradom manje napirlitana...u običnim hlačama, ravnim cipelicama, ne bi se baš puno njih okrenulo. muški traže ekstravaganciju...cura ne mora biti nešto lijepa, samo da se tako oblači i napirliće, ponaša kao gadura, to je sasma dovoljno.

bright se opet nalila pive

de ne prpaj s pozicije. ne bi ona taka ošla ni po kruv

apeka, da barem!

hahahaha zaboga iste smo...po ovom pitanju...(Ja znam da ću zasliniti (da ne spominjem neka intimnija ovlaženja) na točno određeni oblik i onda plesati šamanske plesove da u njemu živi i osoba kakva mi se sviđa... A ako ne živi, tvrdoglavo ću opovrgavati činjenice sve dok ne postanu bjelodano neosporne. Eto. :-((

jel da sad nacrtam zagrade. imaju skoro pa otajstveno značenje. tipa misli vere čudiine. ma odo ća. virit iza ograde. još ću se popeti na jablan da mi ne maznu koktel

O odjeći bi se dala napisati cijela semiotička studija... Joj, sjećam se, jednom sam došla na neki sastanak na poslu u jaknici i šeširu s uzorkom leoparda. Zakasnila sam, svi su već sjedili u dvorani, osim glavnog glavonje, koji je upravo kretao za govornicu, ali je kao magnetom privučen odjednom skrenuo prema meni, i počeo me pipati po šeširu i jakni. A za njim su ustali i svi ostali mužjaci, okružili me, i bogobojazno me dirkali. Za riknuti! :-))))))))))

iš s mog jablana nađi si svoj bu mi krigla opala-ne tresi

boga ti, kad si se obukla ko jovanka.
romane, dok ne vidim odašiljač na durmitoru s tvog-poklopi se ušima takav kratkovidan

Nisam imala punđu!

Ali sam imala pundru :-)) Idem, sad će krimić... a ja više nisam ferrari :-((

moj jablan ti nije visok al zato mi duša mekana

A dobro je onda, romane, nećeš se lako ni slomiti, ni iskriviti :-))