Ručkić krčkić

Upravo sam prevela tekst u kojem se sedamdesetogodišnjakinja prisjeća svojeg trideset i pet godina dugog braka; osjećala se kao "okružena čvrstim, debelim jastucima", piše.
Ja se nikad nisam tako osjećala. Ni kao dijete, kad su me uistinu okruživali čvrstim, debelim jastucima, da se ne ozlijedim, ali i zato da ne otpužem nekamo, da ne moraju paziti na mene. Hmda... Zid od jastuka.
Pokušavam shvatiti taj osjećaj sigurnosti, ušuškanosti u dobro, poznato, prisno... I ne ide mi! Ja bih podigla bar jedan jastuk i zavitlala ga, nekamo, nekome, ja bih da leti perje.
Ja sam sigurnija u bitkama.
Valjda zato jer ne poznajem nikoga tko bi cijenio vrijednost jastuka, onog ukrasnog, izvezenog, ne onog na uzglavlju. Onaj je za snove, suze i poljupce. Ali ovi mali, oni su zaista tu da te podboče, da ukrase, razvesele. A kad nekoga zvekneš takvim, bogme boli!
I znam ja da bi se svi ovi naši nabrušeni, bezobrazni, hiperkritični, prosti, sirovi i bahati Iskrijaneri vrlo rado uvalili među jastučiće i izvalili u sigurnost naše ljubavi. Znam ja da su njihovi udarci pernati, jer, poput mene, ne poznaju tu sigurnost u jastucima i jer su vičniji galami i vitlanju. Znam ja da bi oni unaprijed naš oprost za sve njihove mane i utjehu našeg zagrljaja, čvrstog i mekog poput jastučića.
Ali ne mogu to dobiti. Ne u borbi s jastucima.
Kao što ne mogu ni ja, oduvijek ratnica u vlastitim bitkama, nepovjerljiva prema svakom zidu, pa i najmekanijem.
Kaže ta udovica, mislila je da joj najviše fali njegova briga za njih, za njihovu sigurnost; ali onda je ustanovila da joj najviše fali to što ga više ne vidi dok brine, i što ne čuje kad brine.
Kad tako nešto ugledam, možda se smirim. 

aha..vele da je moguće postići da muško brine o svemu....samo treba ona to prestati...:)

Oduvijek je bilo mazohista:))))

Pam, pa nije to bilo baš tak u ovom tekstu koji spominjem, ona je imala svoju domenu, on svoju. Sretno preklapanje je bilo to što se njoj nije dalo baktati sa stvarima koje je on preuzeo, ali i to što mu je dobro išlo.

nda...ipak je ona starica...današnje žene ne mogu imati suživot s takvim muškarcem...jer on je...eto...vidiš i sama..izumro!!! :D

Juicy, pojasni malo: tko je točno mazohist u ovoj priči, prema tvojem mišljenju?

Pa i nije, Pam... Samo mi ne znamo primiti takvu brigu, bojimo se da će nas ograničavati, a možda zbilja i hoće. U mladosti sam bila s jednim takvim, stalno je nešto htio brinuti za mene, plaćati mi, vozikati me... A meni je to išlo na nerve! Ja sam to htjela SAMA, za sebe, kad mi se hoće, i bez ikakve obaveze prema ikome.

hm...ok..nisam mislila baš na tu vrstu brige. Više sam mislila na ono: čovjek brine o računima..školovanju djece..rasporedu obveza...kome što fali...o odlascima liječniku, zubaru..roditeljski, izlazak..fešta..svadba..odjeća...hrana...duhovne potrebe..zajednički interesi i ciljevi...posao...prijatelji...bla. Mislim...sve ono o čemu prosječna žena brine i vodi računa:)

Pa udovica...umjesto da odahne...ali, lako je meni pricati za druge

Mislim da popis konkretnih zaduženja i nije bitan ako se postigne taj osjećaj ušuškanosti u jastuke. Ovaj iz teksta je brinuo za lovu, investicije, osiguranje, liječničke preglede, rješavanje neugodnih situacija i neugodnih ljudi, zabavljanje gostiju. Ona je brinula za kuću i njega. Dakle, prilično starinski raspored. Međutim, ne mora biti takav. Bitno je samo da se dobro dopunjavaju i zaista si vjeruju.

Meni je jasno da je rutina umirujuca, i svaki iskorak, kosta energije...ali katkada treba iskoraciti, ma kako bilo gadno

Misliš, sad se napokon može raširiti po jastucima, Juicy? ;-)))

Evo, vidiš koliko smo nepovjerljive, Juicy! Nigdje nisam spomenula da ju je muž sputavao (nije ni ona), a ipak se to stalno provlači kroz naša razmišljanja. Jesmo li postale divljakuše? Ili je većina muškaraca uistinu nedostojna našeg povjerenja?

Da vega, upravo to...

eeeh..kad bi postojao takav...sigurno bih se osjećala uljuškanom u jastucima:)

Ovaj odgovor dole se ne odnosi na ovo, jesmo li suvise nepovjerljive...svatko nekako gleda iz svoje perspektive...ne mora uopce biti tako, ali me nekako smeta ta udovicina ovisnost o muzu i o tome sto je on cinio za njih, umjesto da se fokusira na sebe, napokon

Čituckala sam sad tvoj blog, Pam, i komentare, naravno, pa si mislim, zbilja sve vrvi od kandidata, kaj ne? ;-))

Pa dobro, Juicy, to je tek str. 53 od 450, još budemo vidjeli kaj bu dalje... Sad joj još ne ide.

odličan tekst. mada mislim da si to jednom imala. ali tako davno da si i zaboravila. kao i ja.
više ništa ne razumijem. često predam oružje, ali ratne sjekire ne zakopavam.
imala sam tri godine kad sam rekla da majka ne može biti svak, ali otac da, bilo koja budala. pa mi je rekao rođo-predajem oružje inka.
i to je valjda jedina razlika među spolovima

Ma seruckam, forget it...svatko ima svoj brak i svatko gradi svoje odnose...cinjenica jeste da nas rutina, pa makar dosadna i odvratna, smiruje i daje nam osjecaj zasticenosti

hehhe pa to ti velim. ...No i ja sam sad razmišljala o tom povjerenju. Hebat ga...fakat ga nemam...a čak i kada bih išla razbijati tu, iskustvom usađenu šprancu djelovanja...morala bih prvom slijedećem bezrezervno vjerovati...kako bih eventualno pobila iskustvo...a to mi se ipak čini kao ludost...a ne proboj predrasude.

Vjerojatno je bilo nešto slično, rozi, jerbo je ovaj ispod čekića... Ali, razmišljanja se ponavljaju, ponekad nažalost, ponekad srećom :-))

ha, forsić se zapalio kad ga je nogirala udata.ni da ga posvj, pa sad mene priijavljuje. mislim bezveze

Pam, ako je neki stav izgrađen iskustvom, onda nije predrasuda. Pa i u zapisu govorim o tome da se ti muškarci, koji bi nam se kakti trebali svidjeti, ama baš ničim ne trude zadobiti naše povjerenje, nego samo izigravaju nekakvu "snagu", i to tako trapavao, da zapravo stvaraju dojam totalnih šeprtlji i mlohavaca, u svakom smislu i svim smislovima.

Juicy, rutina JEST osnova sigurnosti. Kvragu, pa i alarmni uređaj moraš svaki dan uključiti, jel' tak?

ma ne znam više...čitala sam nešto o tim usađenim obrascima ponašanja..pa sam išla analizirati svoja. Navodno se sve može izmjeniti...no jbg...muškom nemrem vjerovati nikako. Pogotovo kad osim svojih...svakodnevno gledam i tuđa iskustva.

Ma znaš kaj, njih ti totalna ovisnost o njima ipak obveže; znam takve parove gdje se ona drži kao da bi uginula bez njegovog neprestanog tetošenja i skrbi. Pa ovaj skrbi, što zbog nje, što zato jer ne želi ispasti okrutni ubojica. Ali, kad žena poželi malo više autonomije, eeeee, onda više ni na što ne može ziher računat...

da ispod čekića.haha. makar i začekićan. ganjcigal, ko nov. ma nek i nije uglanjcan, ali da je pouzdan.i nespretan. i da mi vjerujem. i da je muškarac. ma barem ko moj otac. (nema incesta). samo usađeni obrasci ponašanja, ko divlja loza

Na zalost, nasi muskarci, stvaranje povjerenja prema zeni, smatraju manje muskom osobinom...a nema ljepse stvari, nego se blago prepustiti, ne biti na oprezu, vjerovati...kakvi su to tek jastuci

samo moru virujem. sad sam pročitala. i zavidim. da se ne ozlijedoš. moji su pazili da se ne ozlojedim pa njih ne ozlijedim. budale. svi osim amidže

Rozi, zapravo me osim ovog prijevoda potaknula i ona naša spika o torbi i Pigmalionu. Svi mi volimo oblikovati ljude prema nekoj svojoj ideji savršenstva, i mislim da se treba dati oblikovati do neke mjere, jer inače nema uopće nikakvog smisla ulaziti u odnos, u vezu, nema tog povjerenja... Ali, MJERA je važna, zar ne? A bez povjerenja, mjerimo na milimetre i jako brzo pažnju protumačimo kao agresiju.

vega..aj da te pitam! Dakle...idealna slika veze kakvu bih htjela je ovakva: mi - dva individualca...imamo zajednički cilj npr. egzistancijalno ne ovisiti o nikome...pritom ne želimo zanemariti prijatelje..obitelj. Oboje se želimo konstantno usavršavati na raznim razinama 'rasta svog vlastitog bića'...ali..ALI oboje smo SLOBODNI u tom suživotu...odnosno...slobodno se volimo i uživamo u zajedništvu. Ako me razumiješ. ...No pitanje koje slijedi: Imaš li osjećaj...da taj pojam slobode u vezi...nipošto za muškarca ne znači isto..kao i za ženu. Tj. kladiš li se da će on prije ili kasnije 'slobodno' napraviti baš ono što se u konačnici može nazvati izdajom?

a opet se smijem, jebi ga. ne da mi se razmišljati. samo se sjetim onih rećina i kako te piz izljubio.ma što pričala, meni taj film u glavi i super mi
baš me briga za mjere. umjerenost mi je iritantna u svakom pogledu i kvit
(bit će sam pacifist ko josipović)
odo gledati filmove. i sve što je lipo bilo, u virtuali se zbilo

babinjak

ko se boji vege još. to je cvjetna vega. i pas mali

Pa tak si to nekak i ja želim, Pam, a baš mi ne ide. Ponekad mi se čini da bih prije svakog pokušaja povezivanja trebala tipu dati točnu definiciju svojeg poimanja slobode i popis postupaka koje smatram OK i za sebe i za njega, zatim ga natjerati da on načini isti takav popis za sebe, pa usporediti i pregovarati tamo gdje nema podudaranja. Ipak, mislim da su stvari jednostavnije: ako tražimo slobodu za sebe, pružamo se do granica njegove i očekujemo za uzvrat isto. Kad se prijeđe ta granica, ne bu dobro! Osim toga, valja imati na umu da jake žene jako i udaraju.

eto vidiš...i ti..i ja...i mnoge druge...to žele...no, ne poznajem muškarca koji na isti način poima zajedništvo. A to sa 'uputom za upotrebu'...nema smisla. To je onda sporazum iliti kompromis...a ne slobodna volja i vlastita odluka da ćemo svoju ljubav i život dijeliti baš s tom i tom osobom...!

Pam, zašto? Nisu predbračni ugovori samo za bogate, zar ne? Zaljubljenost, zanos... To je jedna faza, ujedno i najkraća u vezi. Za duge pruge treba i dogovaranja.

Ili bar pištolj ;-))

ma ne ta normalna dogovaranja...već ona..u kojima moraš čitav seminar održati da ga educiraš kaj sloboda znači...i kaj je u životu fer...i kaj znači kad se nečije povjerenje ..a i emocionalni angažman oko njega..iznevjeri i povrijedi....sebičnošću!

ahhaha..ma jok! Proliješ vodu za njim...da se vrati. Jer uvijek se vrate.

Ma znaš kaj, većini njih ti je pojam slobode to da mogu ševnuti sa strane. Zato ih treba educirati da niš ne prolazi bez sankcija, jerbo jebe se meni kaj on ševucka ako ne dovlači doma boleštine, plaća račune i brine za kuću i ukućane. Ali treba znati da ta njegova slobodica ugrožava sigurnost svega navedenog i da se debelo, debelo mora potruditi da je kompenzira. A u tome pomaže pištolj. Nabijen i podmazan u ladici. Za svaki slučaj.

ahhahaha...nisam nikad na taj način razmišljala vega! Više me muči što oni to redom svi imaju potrebu...sa strahom ili bez. A kad je već tako...koji ..da prostiš veliki K onda uopće imaju delati sa mnom??? Odi tam di se želiš prištekati i bok...čemu muljanje i eskiviranje? Te držim možda??? Ne. Niti ću ikad. Ako želiš sa mnom...onda valjda znaš zakaj to želiš. Kao što ja znam zakaj želim baš tebe...a ne njih bezbroj koji se nude na svakom ćošku! El tak?

A jebga kad nismo isti, Pam, mislim, žene i muškarci nisu isti. Njima ti je fakat milijardica pundravaca u jajcima, a mi to nikad nećemo niti shvatiti, a niti ih moći spriječiti da izlete van. Znam nekoliko zbilja dobrih brakova, ali bogami niti jednog jedinog muža koji ama baš nikad nije švrljnuo. A to povjerenje o kojem pričamo, mislim da je za njih to ono "Lesi se vratio doma, draga". Pa ih primiš, malo ih steraš u kut, ali ipak napuniš porciju.

ma znam...još uvijek se gombam s prihvaćanjem te činjenice. Moooožda sam sklona jednom kompromisu koji kaže: ok, radiš li to...molim te budi u tom slučaju dovoljno njuška da se to nikad ne sazna i da nikad mene i 'našu' obitelj time ne sramotiš i dovodeš u položaj koji izaziva podsmjeh!!! ...No..ako ga usvojim...možda se pojavi nekakvo dovoljno 'njuškasto' muško za mene. Ako ne...nikom niš:))

Znaš kaj, ti jastuci zapraf znače da smo mi prve i da smo uključene - i prioritetne! - u svim njegovim odlukama i postupcima. Meni to bilo dovoljno. Sve drugo se da poštelati. Ali, kako takvih jastuka nema, idem ja sad malo našušuriti ove koje imam i uvaliti se sama; bar se mogu razvaganiti koliko mi drago! Laka ti noć :-))

Nda..to je to! Želim mu biti važna! Sama ta želja..znak je da je i on meni važan. Ostalo je ..kako ti kažeš..podložno podešavanju! Ugodni ti jastuci bili...:))