TIŠINA

obično loše djeluje na ljude i na mene najčešće, ali jutros me samo preplavile dobre emocije. Spokojna-barem slijedećih par dana jer obišla svoje starce u Domovima, ugodila im koliko mogla i sad mogu mirno k svojim svakodnevnim obavezama. Gledam svoju novu kuhinju i uživam. To je ujedno i spomenik jednoj dragoj osobi od 93 g. za koju  se brinem koliko mogu koja i nesvjesno pripomogla da se osjećam ispunjeno. Razmišljam kako u životu ipak ima neke ravnoteže..sve što daješ onak nesebično, ljudski, bez očekivanja da netko to plati ipak ti se jednom vrati na neki način. Neki ljudi to prepoznaju i znaju cijeniti..lijep je to osjećaj kad te netko poštuje. I nije istina da su svi ljudi neiskreni, pokvareni i zli...da, susrećemo i takve, ali ima načina da se od njih distanciramo i ostanemo svoji do kraja..