Smisao

22. prosinac 2009 u 3:12
Washington, DC, stanica metroa hladnog siječanjskog jutra 2009.g.
Čovjek na violini svira Bachovo djelo nekih 45 minuta. Za to
vrijeme, približno 2.000 ljudi prođe stanicom, većina na svom putu
na posao.

3 minute nakon što je počeo sviranje, sredovječan čovjek uočava
glazbenika koji svira. On usporava korake, zaustavlja se par
sekundi, a zatim žurno odlazi kud je naumio.

4 minute kasnije:
Violinist prima svoj prvi dolar. Žena baca novčić u šešir te bez
zastajkivanja nastavlja hod.

6 minuta kasnije:
Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim
pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

10 minuta kasnije:
Trogodišnji dječak se zaustavlja ali ga majka odvlači žureći. Malac
zastaje da ponovno pogleda violinista, no majka ga vuče i oboje
odlaze žureći. Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju. Svaki
roditelj, bez izuzetka, je prisililo svoje dijete da nastavi hodati.

45 minute kasnije:
Glazbenik svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i
poslušalo na kratko. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je
nastavilo hodati nepromijenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno
$32.

1 sat kasnije:
Glazbenik završava svirku i nastupa tišina. Nitko to ne primjećuje.
Nitko ne plješće, niti daje bilo kakvo priznanje.

Prava istina:
Nitko nije znao da je glazbenik u stvari bio Joshua Bell, jedan od
najvećih glazbenika današnjice na svijetu. Svirao je jedan od
najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrijednoj $3.5
milijuna dolara. Samo dva dana prije ovoga Joshua Bell je rasprodao
koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosječna cijena sjedala $100.

Ovo je istinita priča. Inkognito svirka Joshue Bella na stanici
metroa je organizirao Washington Post kao dio sociološkog
eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja
se pitanje: "Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme,
uopće prepoznajemo ljepotu? Da li stanemo da tu ljepotu cijenimo?
Prepoznajemo li talent u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima
među nama koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to
isto ne prepoznaje u drugim prigodama?"

Jedan mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo
niti trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih
glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada
stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada načinjenih ...
KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARI PROPUŠTAMO?

hehe, kad siroti čovjek opće stigne svirat negdje osim u podzemnoj? od 2007. stalno updateaju datum u toj forvarduši ;D

da je svirao tog istog dana ali poslijepodne, slika bi MOŽDA bila drukčija, svi živimo u okviru iz kojeg je jako teško izaći

e ne bi on meni remetio javni red i mir

to bi se reklo biti na krivom mjestu u krivo vrijeme :D

HM, A KOLIKO JE TEK POTENCIJALNIH GENIJA PROŠLO MIMO NAS!

Tako je, svi ste u pravu,,, a, što da vam kažem kada sve već znadete!.;))