MINDS SESPOOLE

Poslovice su beskorisne. Pogotovo one koje su vas tjerali da zapamtite u prvim razredima osnovne škole. I sad, bez obzira što ste već kao klinjo od 8 s krastama na koljenu i prstom u potrazi za šmrkljima nebrojeno puta čuli ono: šutnja je zlato, život nas osuđuje da gradivo utvrđujemo opet i opet i lupimo se po glavi uz : A, je to! tek kad je stvar već svršena. Nedavno sam pročitala još jednu poslovicu koja mi je nekako sjela, možebitno pod uticajem mojih nadolazećih srednjih godina: Starost je stanje u kojem sve znamo i sve nam je jasno ali nitko od toga nema koristi. Međutim, današnji  događaji iz obiteljske trakavice "....ićevi"  su još jednom ilustrirali da 70 g u guzici ne garantira i  pamet u glavi.
Moji dragi starčeki u malom dalmatinskom mjestu imaju već godinama zavadu oko međe sa susjedom gostioničarem, nazovimo ga u praktične svrhe Jozo the Mafiozo. Jer, naime, jednom je u tjedniku kojeg bi nazvala političkom žutom štampom izašao tekst na 4 strane  o organiziranom kriminalu u RH u kojem se  pominje i-Jozino ime. Jozo je, koliko ga ja znam, više nego išta šuplja mješina puna velikih riječi kojem je životni projekt pokazati se većim nego jest, ako ga se pita on je izumio i kotač i atom. Sukob se razbuktava i šutnja i ružne riječi padaju na sve strane, meni se umjesto recimo mjesečnika redovno u Zagreb javljaju novi nastavci obiteljske trakavice. Pred par mjeseci na scenu stupa kum, također 75 godišnji besposličar koji tonom duboke mudrosti sevira mom starom da bi Jozi trebao popustiti jer je Jozo opasan čovik pa bi staroga mogao mrak pojest. (Btw, kum je redoviti gost u Jozinoj krčmi). Stari dobije napad živaca i zove mene. Kažem stari, okani se kumovih trabunjanja i nađi si advokata kojijozunepoznaje,kojijozunepoznaje,kojijozunepozna..........Brus.Moji dragi roditelji koji još uvijek imaju potrebu za roditeljima koji će ih posjesti u krilo i reći:No,no,reci tati kaj te buba, odlaze mjesnom advokatu koji ih je u predhodnih 20g. "dobro savjetovao". Izjavljuju mu da se boje za svoje živote na što im advokat kaže da on ne misli da je Jozo loš čovik. Na to oni vade jednu od 50 kopija onog tjednika od prije 7 godina koje pokazuju intimnim prijateljima i u potrebi da od advokata naprave psihoterapeuta, nekoga tko će ih razumit i bit na njihovoj strani saopćavaju mu da već mjesecima zapisuju tko dolazi Jozi van radnog vremena, registarske pločice kamiona parkiranih ispred krčme i tome slično i da s tim i sa člankom razmišljaju otić na policiju. Ma zamisli! kaže advokat, ja nisam mogao mislit da je on taki. Evo baš se kod mene raspitivao da bi otvorio firmu s ovim jednim koji se isto pominje u članku,prekršivši time,koliko mi je poznato sva pravila o povjerljivom odnosu s klijentom, da bi im na kraju (barem to) rekao da nikako nije pametno da odu na policiju.
Kažem ja starome; je li, je li to što je Jozo išao kod njega po savjet znači da je Jozo njegov klijent? Pa dobro,da, kaže stari, ali..
I ti si mu išao po savjet šta da radiš protiv Joze, dakle i ti si mu klijent. Pa da.
E kažem, stari, ako je on tebi, sasvim nekorektno, rekao s kim Jozo razmišlja da bi otvorio firmu, zašto misliš da neće Jozi reć za tvoje sumanute dnevnike. To vrijedi barem porciju janjetine na račun kuće...
Ajooj, kaže stari.PA IMA LI IGDI PRAVDE I POŠTENJA DANAS.
Jebi ga. Mačak je izašao iz vreće.

ae, sabi bilo mudro ne časit časa već pravo do gostionice da priduitre avokata i bar mrknu njanjetine kase čoik namučia s tulikijen dicktrejsingom ;D

Bude li pameti, bit će i pravde i poštenja... a onda ni sreća nije daleko ;)