Basna o galebu i mishu

(iliti,mišja rupa)
I bio tako jedan mali mish.Oliti,mishica točnije.Mala,bezlična,siva,kao i sve druge mishice.I živjela ona tako u svojoj rupi cijeli svoj život.Mala rupica,njen dom,na vrhu neke planine,na kraju nekog dvorišta koje je završavalo pri početku stijena.Imala je mnogo prijatelja,pravi mali grad poljskih misheva.Bila je omiljena i draga.Bila je sretna,u svom malom carstvu trave i ponekog cvijeta.Raslinje i nije baš dobro uspijevalo u tom dijelu koje je polako preuzimala stijena.Ali njoj je bilo lijepo i ugodno.Bio je to dom.
Jednog dana šećući svojim malim carstvom,ni sama ne znajući zašto pogledala je daleko prema nebu i oblacima,i ugledala neko čudno stvorenje na tom svodu,daleko veće od leptira i povremenih ptica koje je znala ugledati ponekad.Prestrašilo ju je to stvorenje,ali istodobno i očaralo.Bilo je tako drugačije i uzvišenije od svega što su njene male oči vidjele do tad.
A stvorenje je kružilo nebom ni ne sluteći dramu koju je uzrokovalo na tlu.
I tako je mishica danima pratila pogledom to stvorenje.Njezino divljenje je raslo svakim danom.Jednog dana izluđena hrpom pitanja koja su je mučila,odlučila je pitati malog kosa tko je to stvorenje na nebu.On joj je objasnio da je ta velika ptica galeb,i da ovdje povremeno doleti s mora koje je na dnu ove oplanine.
Da,i ime joj se svidjelo.S takvim imenom to mora biti prava veličanstvena životinja.S obožavanjem i tugom je pratila njegove vratolomije zrakom i maštala o tome što ta ptica sve vidi i može.
Ne prođe dugo,a mishica se odvažila i krenula prema rubnoj stijeni,odlučivši se izložiti pogledu te ptice.Nije je bilo strah.Odavno je uvjerila samu sebe da ta ljepota mora biti bezopasna.Jedva se uspevši na tu veliku hrid,danima je stajala na njoj,iscrpljena vrućinom i gladna,stopljena sa sivilom stijene,iščekujući da galeb obrati pažnju na nju.
Prošlo je mnogo dana i galeb je konačno primjetio neku mrlju na stijeni.Misleći kako je to hrana,spustio se silovito i stao tik do mishice.Ona je u međuvremenu potpuno bila klonula duhom,nemajući niti snage vratiti se kući.Galeb je vidio u kakvom je stanju,smilovao se i odletio po hranu i vodu za malenu mishicu.Nakon što je povratila snagu bila je sretna što je galeb kraj nje i što ju njeguje.Tada ga je počela ispitivati o vanjskom svijetu i nebeskom svodu,željna saznati sve tajne ovoga svijeta.Galeb nije bio ptica od puno rijači.Nježno ju je stavio sebi na leđa i odlučio ju povesti sa sobom,neka sama vidi što se nalazi s one strane oblaka.
Letjeli su tako danima visoko među oblacima,posjetili mnoga čudesna mjesta.Mishica više nije nalazila riječi kojima bi se divila svoj toj ljepoti koju je doživjela u tih par kratkih dana.A galeba je zavoljela svim svojim malenim srcem.Zbog njegove dobrote,zbog njegove hrabrosti i zbog njegove nesebičnosti.Ponajviše zbog toga što joj je pokazao svijet.
Nakon nekoliko dana galeb je mishicu vratio u okrilje njezine stijene,naklonio se i odletio,bez pozdrava.
Još mjesecima i godinama poslije,mishica je svaki dan u isto doba išla do stijene,iščekujući povratak galeba.Duboko u sebi je znala da će se on jednog dana vratiti.Njezina ljubav je plamtjela.Njezina mala duša je patila.Nije više bila zadovoljna u svojoj maloj rupi.Nije više mogla podnijeti sivilo svoje svakodnevnice.Snovi su joj bili ispunjeni letovima dalekim prostranstvima na krilima njenog galeba.
Jedino je u snovima bila istinski sretna.
Jedino je u onim satima na stijeni,iščekujući galeba,istinski živjela.
 

prelijepa priča

hvala:-)

malo je jos cmoljavo ali je dobro...:)

onog trena kad ne bude "cmoljavo",to više neću biti ja,i ti to znaš jako dobro:-)

ma nema sanse....kom bum ja onda svrljao komentare :)

I rekao bi Gibonni : " Na poljima od snova , ne pušta se korijenje ... "

ne čitam dugačke blogove...ali ovog sam pročitao do kraja...najs