Šetnja s Hesseom
Čitam trenutno Hessea. Ajme, koji opisi prirode! Već sam zaboravila koliko mi takve stvari fale - pisci koji su znali promoliti svoj nos van četiri zida i vidjeti dalje od asfalta... Evo vam nešto za dobro jutro:
"Ocvale ruže mlohavo su visjele na viticama i otpuštale svoje umorne blijede latice kad bih u prolazu ih okrznuo. Zelene sitne kupine posvuda su rasle i samo su na prisojnoj strani poprimile prvi slabašni sjaj metalne boje. Stričkovci su mirno dolijetali u tihoj toplini i zrakom vukli šarolike munje;na plavkastom štitcu stolisnika sjedili su bezbrojni crveno i crno prošarani kukci - čudesan bezglasan skup - i poput automata gibali svoje duge, tanke nožice. S neba su odavno nestali svi oblaci i ono je stajalo čisto modro dok su ga oštro presijecali crni vrhovi jela na obližnjim šumovitim planinama."
"Ciklon", Hermann Hesse
27.06.2010. u 9:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
"Ciklon" imaš..?!.. čije izdanje, pls??
Autor: mmmmmm_da | 27.06.2010. u 9:36 | opcije
To je priča iz zbirke "Najljepše pripovijetke", treći dio, izdavač je Zagrebačka naklada, 2005. :-)
Autor: Bad_Wolf | 27.06.2010. u 9:43 | opcije
hvala:)
Autor: mmmmmm_da | 27.06.2010. u 9:44 | opcije
Mene je namjčila njegova Igra staklenih perli. Nikad saznat šta hoće reć.
Autor: HOPELOVE | 27.06.2010. u 9:52 | opcije
kako se smijati neravninama, hope.. ne, kako ih gladiti.
Autor: mmmmmm_da | 27.06.2010. u 9:57 | opcije
"pisci koji su znali promoliti svoj nos van četiri zida i vidjeti dalje od asfalta" ................................................................................... S obzirom da se rodio 1877. i živio u prvoj polovici 20. stoljeća, pitam se samo koliko je Hesse uopće i mogao vidjeti asfalta i automobila. :-D
Autor: eros_iz_rijeke | 27.06.2010. u 10:02 | opcije
hesse je pravi suputnik, sušetač, sutragač, štogod. pazi ovo: "dubokim je udisajima kušao opori znak umjetnosti, strogu radost tvorca koji sam sebe mora darivati do granica uništenja, koji svetu sreću slobode može oćutjeti samo u željeznu sputavanju svake samovolje, a trenutak dovršenosti u asketskom posluhu prema osjećaju istinitosti." ha? :)
Autor: juanita_bandita | 27.06.2010. u 10:36 | opcije
Bi mi znao neko objasniti( pošto nisam dovršila knjigu ) o kakvoj se igri na kraju radilo u toj igri sa staklenim perlama. Hvala ko mi objasni.
Autor: sve_je_more | 27.06.2010. u 11:27 | opcije
@Eros: U pravu si, ali puno pisaca i prije i poslije Hessea je pisalo tako da su prirodu ostavili van svojih knjiga. Ono o asfaltu nije baš najzgodniji izraz, ali ono o četiri zida stoji. :-) I, ne, ovo nije poziv da raspravljamo je li čovjek dio prirode. :-P ;-)
Autor: Bad_Wolf | 27.06.2010. u 11:29 | opcije
Sad vidim dole jedan komentar u vezi toga...pa da, nikad skužit šta je ta igra, zato sam i prestala čitati, baš mi je dodijalo.Cijelih 200 stranica o tome koje je ushićenje i ekstaza igrati tu igru...a o kojoj se igri radi???
Autor: sve_je_more | 27.06.2010. u 11:31 | opcije
@mmmmmm_da:
"kako se smijati neravninama, hope.. ne, kako ih gladiti." Jao, kako ova rečenica zvuči primamljivo. Čini mi se da imam još jednog kandidata za onaj spisak knjiga koje moram pročitati prije nego napustim ovo tijelo. :-)
Autor: Bad_Wolf | 27.06.2010. u 11:53 | opcije