Smisao

Jednog
dana bog se umorio od ljudi.
Nije mogao da ih gleda očima.
Neprekidno su mu dosađivali tražeći sve i svašta.
Zato je odlučio da se sakrije na neko vrijeme.
Okupio je sve svoje savjetnike i upitao ih:
»Gdje da se sakrijem?
Koje je najbolje mjesto?»
Jedan mu je odgovorio: »Na vrh najviše planine na planeti»;
drugi:» Na dno oceana, tamo te nitko neće pronaći»;
treći:» Najbolje je da se sakriješ na tamnu stranu mjeseca,
to je najskrivenije mjesto, tamo te nijedan čovjek neće ni tražiti.»
Ali bogu se nisu svidjeli odgovori njegovih savjetnika, pa se obratio svom
najmudrijem anđelu sa istim pitanjem:
»Gdje da se sakrijem od ljudi?

Anđeo se nasmijao i odgovorio mu:»
Sakrij se u ljudsko srce.
To je mjesto u koje ljudi nikad ne zalaze!»

Lijepo.

tko je izmislio tu glupu priču? sigurno neki frajer iz RKC-a?

Veliki umovi pricaju o idejama, prosječni umovi o dogadjajima, mali umovi o ljudima, a vrlo mali umovi o sebi..._))mesojed-palma

Nisam savršena i
ne živim da bih to bila,ali prije nego što upreš prstom u mene provjeri da
li su ti ruke čiste !",,palmice:))

važan ispravak: Bog se nikada ne umara!