Moje misli..

Take me down to my boat on the river I need to go down, I need to come down Take me back to my boat on the river And I won't cry out any more.....
http://www.youtube.com/watch?v=K9Qs8-BkiLw

dugo ovo nisam čula ,,, prekrasna stvar ,,, baš mi je legla:)

slažem see ,odlično :-)

Kad imaš deset godina stvari znaju bit prilično gadne ako se nalaziš u šakama staraca koji za tvoje najviše vrijednosti ne daju ni pišljiva boba i kad ti to jasno daju do znanja. Kad je njima najvažnije da ti znaš matematiku, a koji jezik ćeš imati u školi nije uopće bitno. Tebe silno zanima o čemu pjevaju oni likovi s top lista, a tvoji starci uopće ne podnose da ih se time zamara.
Valjda sve male narode fascinira jezik i kultura okupatora. Jer zašto bi inače ovaj moj susjed bio toliko samozadovoljan i zašto bi uživao što su ga upisali u njemački razred? Mali glupan odrastao je u velikog glupana. Naravno da ne zna njemački, pa nije to za takve. To ima padeže! To ne progovoriš nakon mjesec dana, helou, majnejmiz pero end ajma kuk. Jbt, nemaju samo imenice padeže, imaju ih i pridjevi i zamjenice, nekoliko tipova! Plus nepravilni glagoli. Pa si sad zamisli moju smiješnu listu od osamdesetak tipova glagola u usporedbi s njegovim sintaktičko-morfološkim šumovitostima. Oću reć, imala sam sreće.
Klincima ne treba dati engleski u osnovnoj školi. Treba im dati još nešto, nešto što ima članove, neobične morfeme, devetnaest vokala i što ne mogu čut na svakom ćošku. Kad su mali ima šanse da to savladaju. Kad odrastu ni bog ih više neće natjerat. Mene ne bi.
Jednog jutra mojoj staroj na posao je došao neki prodavač knjiga. Kupila je “Kućnog liječnika”, ali i neki rječnik engleskog jezika, onaj što ima gramatiku u sredini. Išla sam u šesti razred i bila najbolja u stranom jeziku u cijeloj školi (ali imala sam 3 ili 4 iz matematike, tako da su starci prilično brinuli) kad sam dobila debelu dvojezičnu knjižurdu s priručnom gramatikom.
Je, slušala sam te bezvremenske hitove sedamdesetih kao da čitam udžbenik. Slušala bih snimku, tražila riječ u rječniku, pokušavala skužit što se nalazi oko nje i zašto baš to, zašto baš tu. Tako sam skužila da pridjevi nemaju množinu i da imenice nemaju padeže. Bemti, kako sam bila zavidna onima koji ne moraju znati ništa o subjonctif présent niti o passé antérieur... Smijala sam se vršnjacima koji nisu mogli zapamtiti show-showed-shown. Tako da su mi Lady in Black, Boat on the River ona zapomažuća “Yes, I love youuuuuuuu.... Oh, how I love youuuuuuu....” uglavnom bez veze. Plačimačak pjesmice.
Služe za učit engleski jer dobro razumiješ što kažu, nisu kao Morrison koji je valjda bio napušen kad je pjevao “Cancel my subscription to the resurrection. Send my credentials to the house of detention. I’ve got some friends inside.”

dakle,ako ja smijem sad kratko reć..jedna od mojih drazih pjesama.-))

@Digi..Je,imaš praf,u nekim stvarima..Priznajem da ovi "pjesmuljci",nisu neki primjer "virtuoznosti"(konačno,Lady in Black",ima 2 akorda!!) i genijalnosti..No,ja ih se ne sramim..I one su bile dio mog odrastanja,u vremenima,koja,hoćeš-nečeš,prizivaju lijepe uspomene..Isto,tak,ne sramim se reći,da sam sa 11g. slušao "Smokie","Sweet","Slade"..e.t.c.Sve to,bilo je dio odrastanja i sazrijevanja..I uvijek ih rado čujem.:)

:) ma niš ja ne velim...

vidjela sam tu pjesmu ovdje, zasvirala mi je u glavi i sjetila sam se odakle je tako dobro znam. do slovca.

(ups, krivi nick...)