Ručkić krčkić

Znate one ljude koji vječno kasne, a kad se konačno pojave, odjednom je sve hitno? Ili one s kojima se nešto dogovorite, a onda oni strpljivo čekaju ma baš najzadnji trenutak tik prije dogovora da vam jave da "ipak ne mogu"?
E, ti nam ljudi bezveze troše život. Razbacuju se njime kao da je bezvrijedan. Jerbo, naravno, nije njihov. Jer, što se može učiniti s 15, 20 ili više minuta stajanja i čekanja? Ili sa sat-dva koje smo odvojili za otkazivača/icu? Možda očistiti telefon od poruka i poziva, možda pogledati neki izlog... Ali, to se može i dok se vozimo u tramvaju prema nečemu što nas veseli ili nam koristi; a onih sat-dva - ovisi o dijelu dana, ali najčešće su krater u koji ubacimo nešto nepromišljeno.
Život nam rasipaju i blokovi reklama usred emisije koju napeto pratimo, telefonski i ulični anketari, spori prodavači, drznici koji nam zablokiraju parkirani auto, ukratko, svi oni koji naše vrijeme ne poštuju. Kad bi se sve to skup zbrojilo, izgledalo bi ovako:
1 kašnjenje od 15 min. + 2 bloka reklama svaki od 10 min. + 1 čekanje u trgovini od 5 minuta = 30 minuta.
U jednom danu. Prosječno. Pomnožimo to sad s 365 dana u godini i dobit ćemo 182 i pol sata, a onda s prosječnim životom, samo u samostalnom i aktivnom dijelu, dakle, od recimo 15. do 75. godine života i voila, 10950 sati iliti 456,25 dana, tj. 1 godina i 3 mjeseca.
Zamislimo sad da tu godinu možemo provesti upravo onako kako nam se sviđa - da je cijelu možemo utrošiti na vlastite gušte. Nije baš zanemariva, zar ne?
Zato nikoga ne čekam duže od 5 minuta, TV emisije snimam da prevrtim reklame, ne odgovaram na ankete ni u kojem obliku, odlazim iz trgovina, kafića, restorana i svih uslužnih mjesta sa sporom uslugom, a prema svemu drugome sam nemoćna, osim što mogu otpiliti ljude koji bezobzirno raspolažu mojim vremenom.
Dakle, ZATO ne odgovaram na glupe, isprazne i nezanimljive poruke na Iskrici.

cjepidlačiš!

...bravooo!...klap-klap!... :D

... ajebenmumater, a kat san te pito da dali biš mi dala... si rekla da moramo malo ćekat. kaj je istina?!

Evo, ja fino poručah dok ste vi smišljali komentare... Bar mi nije žao vremena, koje je, uostalom, vaše :-))

...je, fakat mi je trebalo dok sam ga smislila...al dobro, za tebe mi nekak ni žal dijela mog života...jezuš, koja uvlakušaaa!... :)))

ma ćuj ti mene neman ja kaj smišljat.... očeš li ti meni dat il nečeš?!... da ne gubimo vrijeme.

...mislin da nije fer da me ostavljaš tako ovđže da gubin vreme... suhoga...

ćuj... ja znan dase sat pitaš jel te pitan za ozbiljno il se zajebavan.... ali, zar ljubav pita za razloge(mislin, to je bilo retorićki)

i samo još to dati kažen(nije retorićki)... misliš da bion ja tebe pito da ne mislin ozbiljno... (to je bilo retorićki)....misliš da bin ovđže gubojo vrijeme (nije retorićki)

..zar misliš da bin ja tebi dozvolijo da otgovaraš na isprazne poruke.... otvoreno ti kažen....ne, nije isprazan.

Hvala, nevrice, sad si svoj virtualni imidž zaista uložila u mene! Jesemti, morat ću to nekako opravdati... Hvala, hvala, o hvala ti!!! :-))))

Vladek, evo, dam ti pol minute tipkanja između dva dima cigarete. Jes zadovoljan?