Epilog



Mnogo samuješ i dugo šutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj!

- Šta si vidio u ljetnji dan, sine moj?

Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.

- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?

Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.

- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?

Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.

- Hoćeš da usniš, sine moj?

Ne, oče, idem, idem da živim.


I.Andrić

02.07.2010. u 13:25   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

http://www.youtube.com/watch?v=jHPOzQzk9Qo

Autor: paperjasta-zeravica   |   02.07.2010. u 13:48   |   opcije


:D

Autor: paperjasta-zeravica   |   02.07.2010. u 13:48   |   opcije


izvrsno:)))

Autor: surprised   |   02.07.2010. u 13:51   |   opcije


ipak optimizam na kraju: "Ne, oče, idem, idem da živim."

:)

Autor: antipova   |   02.07.2010. u 13:57   |   opcije


Dodaj komentar