Epilog
Mnogo samuješ i dugo šutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj!
- Šta si vidio u ljetnji dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
- Hoćeš da usniš, sine moj?
Ne, oče, idem, idem da živim.
I.Andrić
02.07.2010. u 13:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
http://www.youtube.com/watch?v=jHPOzQzk9Qo
Autor: paperjasta-zeravica | 02.07.2010. u 13:48 | opcije
:D
Autor: paperjasta-zeravica | 02.07.2010. u 13:48 | opcije
izvrsno:)))
Autor: surprised | 02.07.2010. u 13:51 | opcije
ipak optimizam na kraju: "Ne, oče, idem, idem da živim."
:)
Autor: antipova | 02.07.2010. u 13:57 | opcije