PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Prijatelj je onaj koji poznaje pjesmu tvoga srca i može ti ju otpjevati kada zaboraviš riječi...

Uh

stalo mi je srce:)

Ovako nešto predivno nisam dugo pročitala!!!!BRAVOOO!!!

info, nemoj da ja budem kriva, pa da moram pjevat:)

Nisamtvoja,hvala :)

i ja,čija si!:)I od mene Bravo za zlato!

Nikako nemožeš biti kriva,ali prijatelj,o da...

jutro srce :) (a jel može i šutjeti, a prstima kuckati po stolu u ritmu zaboravljenih riječi?)

meija:)to je prava melodija...

hvala Info :)

Može Meija, ponekad je malo dovoljno :)

na reklami je jedna sjajna rečenica (ne znam vezana uz kaj, ali sam je zapamtila): prijatelji su obitelj koju sami biramo! :)

da, Meija,i ja sam to uočila..

nekako sam već danima sretna, a ne znam kako to prenijeti vama...zašto je lakše pisati tužne pjesme nego sretne?

eh,ne mogu a da ga ne spomenem:Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj." Albert Camus

srce...ha, je...ponekad je dobro u tišini guštati u svojoj sreći, svaki djelić upijati i tu sreću živjeti dalje od svjetla reflektora. a suprotno? energija je koje se želimo riješiti, pa taman i kroz slova na ekranu

"nekako sam već danima sretna"Lijepo je to čuti,i drago mi je!Samo neka traje...:))

hvala Info, nisam znala da je to njegovo...još jedan dokaz kako se prepisivanjem izgubi autor, ali nije ni važno jer prepisuje se zato što vrijedi...

Možda lakše pisati "tužne"od "sretnih"...jer bi se tužnih osjećaja prije željeli riješiti ,a sretne zadržati...a opet,ovisno od osobe...okružja,i srca koliko se zlati...:)pa "kuca"i dok "šuti"...

čak nemam ni poseban razlog za taj osjećaj sreće ili bolje reći toliko je razloga koje prije nisam vidjela...

pa to je baš TO. kad nemaš neki grande razlog, a sretna si :) (rekli bi: sreća je u tebi, samo je treba probuditi)

da...nažalost,kraj nepažljivih prepisivača se može izokrenuti čak i smisao...:((pa opet moramo tražiti one koji znaju,kada mi zaboravimo riječi...

kad smo tužni,možda nam je više potreban netko,nego kad smo sretni...

a si primijetila da će se prije drugi zalijepiti za nevolju nego za sreću? (se time tješe da njihova je manja?)

da, Meija, ima i toga, iako se češće uspoređujemo s onima kojima je bolje, a nijedno nije dobro...

slažem se meija,da je onda baš to,To!Ponekad,kad sam svjestan toga...uh,kakve li misli...Pa ne postoji onda ništa "izvana"... što bi došlo "unutra"...U našem umu su vrata...samo ih mi otvaramo i zatvaramo...odlučujemo što ulazi,izlazi..ostaje.Vanjski utjecaji koliko god su jaki,samo su vanjski dok su vrata zatvorena,i ne mogu djelovati dok ih ne pustimo unutra...To je kao oaza usred pustinje...sa razlikom da naš um ima i oči i uši,ali koje čuju i vide okolinu pustoši...samo kada im on to dopusti...ili "sitne"kapljice radosti,opet samo kada im on to dopusti...(uups,opet predug tekst ispade...:(

Pravi prijatelji su tu da te prate ikada padneš nadu da ti vrate,,,

s onima "bolje" je u kategoriji, recimo zavisti ili ...ne mogu naći prikladniju riječ, a "gore" je na nivo utjehe ili prihvaćanja realnosti da može biti i drugačije. bilo kako bilo, u drugima često gledamo sebe

Meija, ako tako gledamo, onda si potpuno u pravu...Info,ništa nije predugo, ponekad nam treba malo , a ponekad više riječi da kažemo sve što želimo reći :)

na tvom blogu je uvijek ugodno...rado bih i dalje s vama "pričala", ali moram off...pozdrav društvo :)

hvala Meija, bilo mi je drago,idem i ja...

malo je pjevača,zato ih treba čuvati :)