Ručkić krčkić

Sjećam se kad sam prvi put bila u ulici s takvim kućicama: prošla me jeza! Sve su bile na dlaku iste, čak su i maleni vrtići ispred bili identični, jedino su ulazna vrata na svakoj bila drugačije boje. "Da se prvašići znaju vratiti kući iz škole", objasnili su mi.
Premda većina novozagrebačkih ulica pruža vrlo sličan prizor, vjerojatno je stvar u skali: osrednje visoke, uniformirane visokogradnje nisu tako grozne kao nešto manje, nešto što još podsjeća na humano življenje, ovako uništeno manjkom razlikovnosti.
Ipak, ljudi vole kućice u nizu: ima neke utjehe u njihovoj demokratičnosti. Ako je loše, bar je svima jednako loše. Uostalom, iznutra možeš izraziti svoju individualnost, kristalnim lusterom na niskom stropu ili pop-artom na zidovima, možeš se prilagoditi dimenzijama prostorija ili se praviti da nisu bitne pa ih nakrcati namještajem koji im zbilja ne prija...
I sad u takvoj jednoj uličici netko odluči staviti drugačiji poštanski sandučić. Zelen, recimo. Krupan. Strši nad ogradom.
Odjednom svi primjećuju kad se poštar zaustavi pred tom kućicom. Nehotice počinju brojati i uspoređivati: jel taj prima više ili manje pošte nego oni? Gle, dobija i pakete! Što li je u njima? Odakle su?
Uličicom se proširi nemir. Pa da, zašto bi svi imali iste sandučiće? Idemo i mi promijeniti svoj! Ali, hebga, kakav god stavili, opet pogled privlači onaj drski, onaj prvi... A novi sandučić ne podrazumijeva i novu poštu, niti drugačiju...
Onda se neki drugi susjed dosjeti postaviti pojilo za ptice. I gle sad, sve su ptice kod njega! Drugim kućama ostave samo drek, a kod njega pjevaju! Sad samo fali da netko još u dvorište stavi i kućicu za psa i nekog lajavca u nju, i eto ti anarhije.
Ne, ne, ne ide to tako, cokću susjede preko jednakih ograda. Ako je niz, ima da bude jednak! Skidaj ti taj sandučić, miči pojilo, kad si doselio ovamo, znao si da je ovdje sve jednako! Imaš svoja četiri zida i krov i tu možeš što te volja, ali ne preglasno. I moš ofarbat ulazna vrata kako te volja, samo pripazi da se boja ne tuče sa susjednima. Ako je svima nama dobro baš tako, tko si ti da namećeš drugačije?
Znate li što je bilo dalje? 

stvarno nemas smisla...dodji u moj niz pa da vidis sto znaci kad ljudima pustis na volju da biraju boje fasade i sve sto god hoce u lijepim kucicama u nizu! onda ces tek vidjeti sto znaci sloboda izrazavanja....svaki normalni grad bi trebao regulirati takav kretenizam u izrazavanju individualnosti kroz kricavo zelenu ili lila fasadu ili kaki zutu baremu centru...a u selu moze sve

Ne možemo sve kontrolirati. A i ne bi trebalo. Shvaćam da nešto može vrijeđati tvoj osjećaj za estetiku, ali i ti trebaš shvatiti da nešto što je tebi lijepo možda drugima nije po ukusu. Rješenje bi bilo osnivanje zadruge ljudi sa sličnim ukusima i stavovima i onda izgradnja; ili obratno - odbor postojećih stanara koji odobrava ili odbija nove. To sam vidjela u američkim filmovima.

najlogicnije i najnormalnije je ovako kako je da se ne smije nista dirati, a kad kupujes stan kucicu onda razmisljas jel ti to prihvatljivo ili ne, ako nije napravisi sam kucu sa svoje 4 ograde i ofarbaj u sareno ako zelis

ovo nepotrebno inzistiranje an apsolutnoj slobodi je tragikomicno!ako malo dublje razmislis

Pa gle, beyo, post zapraf i nije o kućicama; ne doslovce, žišku? Zato naš razgovor u ovim komentarima i nema nekog smisla, doslovce, jel' tak? :-))

ma mene nekak više ždere zašto su sve one ostale kućilice jednake, nego to što ova ima taj neki svoj sanduk. ko ju šljivi, i nju i sanduk, ako ćemo pravo. al to što su sve druge iste...

hm. a možda je to u oku promatrača? ta istost? možda kuće uopće nisu jednake, možda svaka ima svoju borduru na ogradi, al ja to ne vidim? možda se broj letvica u ogradicama razlikuje, al ja sam ćorava za takve detalje? možda su svaka od svog materijal, a ja gledam formu?

ma nisu, znam. lakše je pravit kuću ko i svi ostali. lakše je reć da je X idiot samo zto što svi ostali kažu da je idiot. lakše je, da ga slikaš. ma ko je vidio mislit, daj. danas sam vidjela na tv jdnog pedesetogodišnjaka koji je tek prešao tridesetu. sam si je kriv. kad on hoće živit u šatoru.

jbt. ti zbilja imaš hrpu pratitelja i uhoda, bokte, ne može čovjek napisat ni poslije-ručka-preživajući komentar, a da ga netko ne upotrijebi u ratne svrhe.

...hmmmm.....što je bilo dalje??
...noguće su se ljubitelji istosti udružili protiv individualca i napali njegovu maštovitost tipičnim početnim oružjem: šaputavi trač koji pokrene urlik protiv promjena.
...ili je netko jednostavno istupio i odmah graknuo:...ne može to tako!!
...ili...ma nije važno što su uradili ljubitelji istosti,važno je da li je individualac izborio svoje pravo na različitost ili je ustupio pred većinom koja voli privid istosti.