The restaurant at the end of the multiverse

Zapravo ga ne volim jer imam slavonskih gena, a ravnicu nisam vidio još od rata.

Nedostaju mi Sava, Mrsunja i onaj šlajf. Naglasak. Prabakina kajsija, najbolja na svijetu, i tucanje osušenih koštica sjekirom na panju. Kuhinja s peći na drva i ajngemahtec juha. Vrt s povrćem. Ordeni i plakete po zidovima. Bunar s prehladnom vodom, u kojemu smo hladili lubenice. Dedin crveni Stojadin parkiran dolje ispod hrasta, s napuknutim vjetrobranom (kamen je krivo odletio...). Narančasti plastični šator na livadi u kojemu je bilo +80, ali je bio samo naš. Moji prijatelji Ivan i Vlado. Šah. Jarak s koprivama. Kozje mlijeko. Prekopavanje gnoja u potrazi za glistama i mrmcima i beskrajni sati ribolova običnim sljezovim štapovima; prva ulovljena štuka. Kupanje u Savi u automobilskoj gumi i kupanje na Migalovcima. Šećerna tabla s rižom. Plastične kineske igrice i Casio satovi s 20 melodija i digitronom. "Highlander" u kinu s bratićem, i korzo, koji danas sigurno izgleda sasvim drugačije. Ogroman most koji seže u beskraj i zadimljena rafinerija. "Bolji život" i "Alf" na televiziji.

More?

More je za neke druge ljude.

Jooooj, sad si i mene podsjetio... Ne na Slavoniju, na jedno drugo selo, nekad davno, i bose noge u vrućoj, mekoj prašini :-))

Da, i pranje u lavoru, to sam zaboravio... I sendviče s domaćom šunkom...

Najviše sam voljela kad se kuha napoj; pa ja ispod kotla ispržim jabuku na štapu i onda je nosim svinjama, već je polumrak, a oni svi guraju njuške prema meni. I onda ih čuješ kak hrdaju :-))

Meni su ipak kozice bile najdraže :))

Ovi moji ih nisu imali, samo krave, svinje i koke. A nisu imali ni bunar, nego se išlo na izvor po vodu. Usput malo prošetaš i krave.

Dobro, tu je bilo ipak malo modernije: bio je bunar, pa čak i poljski WC ;) A po mlijeko se išlo malo dalje, fino friško iz kravice, toplo, vruće, savršeno...

Lijepo se prisjetiti takvih stvari. I začuđujuće je, zapravo, koliko se svijet otada promijenio. Ili smo se mi promijenili?

Mislim da klinci danas imaju sasvim drugačija djetinjstva, i nisu uopće bolja. Ja sam bio sretan kad mi je sat svirao "Oh my darling Clementine", a ovi danas vrište ako nemaju mobitel od 3000 kn...

A kupanje na Savi na unutarnjoj gumi od traktora koja je užetom bila zavezana za obalu. O davno bilo. Sada se pridjetila tih davnih i lijepih dana. Hvala.-

Eh, fors, ja sam ipak 19 godina starija od tebe, a te uspomene potječu iz mojih prvih 15-ak :-)) Moje selo nije imalo ni struje, možeš li to zamisliti? Večeri bez telke, uz petrolejke, i strašne priče dok se prži kava :-))))

Boocka, tehnologija se promijenila. Kad sam bila tvojih godina video-telefoniranje i mobitel je, npr., bilo nešto iz SF filmova. S 38 nisam točno shvaćala što misli moj prijatelj kad kaže da chata preko kompa... A moji današnji studenti imaju računala od svoje 4. godine života.

Gle ti nju kako se razmeće, ona je imala gumu od TRAKTORA, pih, bogatašica :P

Mi smo imali struju, ali nije nam baš trebala... Bilo se vani dok je bilo sunca, a onda samo pranje u lavoru i hop u krevet, pa sutra sve ispočetka :)

obožavam ljeto...
i sjećanja na zagrebačke ulice...kupanja na šalati ili sveticama...sa puno manje ljudi i prometala...šetnje maksimirom...i trgom...kada je meho regulirao promet...sjećanja naviru

Zanimljivo je selo, vidiš... Ja sam svakog ljeta išla i na selo, i na more, i na Bohinj, a sve sam drugo zaboravila osim tog sela, u kojem mi je zapravo sve bilo pomalo strašno. Valjda zato jer je bilo potpuno drugačije od mojeg uobičajenog života.

ja mislila da sam ja stara, a gle tamo...sve neka generacija! iako, priznajem žalila sam što nisam imala baku i djedu na selu! jednom ko klinka sam čak pomislila kak je jednoj curi super jer joj je umrla baka na selu, a meni nema tko umrijeti!

Mora se uopće ne sjećam, prošao sam s drugim djedom čitavu obalu, ali sve je to izblijedilo.

Pa što ne ode u ravnicu malo?!? Što te spriječava?

To ću kad jednom kupim auto :)

To ti je loše. Već ti je prošlo 15g...a tko zna koliko će još. Trenuci prolaze, ravnica se mijenja...Ne propuštaj trenutak.

Prošlo je 20, ne 15 ;) Daj mi auto, pa idem :P

Ma dobro, ja sam računao ono službeno, a ne od zadnje pucnja..-) Pa imaš vlak, bus...I ja tako odem do svojih prijatelja u istočnu.

Ja bih malo lutao po selima... Možda nešto smislim u rujnu, kad budem opet na godišnjem...

Valjda imaš nekoga tamo pa te taj može vozikati. Znam da je najbolje kad imaš svoj pa ideš kud hoćeš i radiš šta hoćeš, no kažem ti, vrijeme prolazi...I ja sam ponekad tako razmišljao pa propustio. Ne ispalti se. nadam se da ćeš ove godine konačno u ravnicu. Čitajući ovo tvoje i mene si podsjetio na djetinjstvo, baš tako to sve...skoro sve. Kad bi došla sva rodbina iz Zg i onda nas je bilo ohohho...navečer obavezno igrali skrivača, nas 10-ak...Preko dana smo uvijek nešto radili i pomagali starcima, bašća, krave, sijeno, itd...

Fali ti...djetinjstvo?! i to da budeš dječačić---..??
a šta more, zašto ne? More je za mene, baš danas bila na moru...supeeeer jeee...

prekrasno ljetno djetinjstvo:-)