ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

obožavam svoju djecu.. al ponekad je zaista preteško bit samohrani roditelj.. ne možeš u isto vrijeme bit i hranioc i majka i otac i psiholog i prijatelj...
jednostavno nemoguća misija sve to obaviti, a kamoli kako treba.

a gdje je ona druga polovica, koja im se još uvijek ocem zove?

hehe, kaj te briga, osuđeni su na nas... nek se nosiju..

tu je negdje... izgubljen i za sebe a kamoli za ostale

pa naravno da je teško...ali ti sigurno među rijetkima već odavno znaš odvagnuti prioritete od poveće liste 'to do'! Tko to ne iskusi...nikada neće razumijeti koliko se prosječan (dobar) roditelj odriče..koječega..pa i sebe samoga u ime podizanja djece:)

eh billy, kako ti pojednostaviš stvari za čas...

Danas je teško biti roditelj, u ovo pogano vrime,, a tek samohrani pogotovo...
sto zanimanja treba imati za njih i opet nema pravila...jako teško, neznaš kako uopće...ako si previše dobar ne vridi, ako si prijatelj ni ti baš , jer i to iskoriste....

pam, nije bit u odricanju, tu sam našla modus, kad uzmem i za sebe malo..ali ono što moram dati, što ima je potrebno(i sama sam odrasala bez oba roditelja)jednostavno ne mogu biti 25 osoba odjednom.

jednostavno sami od sebe očekujemo previše kad su oni u pitanju, i zadajemo si teške zadaće ponekad nemoguće.

i zaboga, imamo i mi pravo na greške.

kompliciras sebi i njima. a djeca su jednostavna. umjesto da ti njih učiš - nauči ti nešto od njih.

ja ću sad probati iz svog kuta... ja nisam samohrani roditelj, to je moj bivši muž, uspio se izboriti za tu ulogu... i koliko god se ja sad trudila imati ulogu majke koja mi s punim pravom pripada jer svoju djecu volim i želim pomoći što više mogu, nikad nije dovoljno i nikad nije zadovoljan... problem nastaje kad on ne može podmetnuti svoja leđa, tad redovito meni nabije na nos da me nema kad me treba, a nikad do sada nije nazvao i zamolio pomoć, ja bih valjda telepatskim putem trebala znati da je iskrsnuo problem... zdrava komunikacija je osnovni preduvjet za što manje problema koji se onda prebiju na leđima naše djece, nažalost... ali moji su veliki pa to i nije tako strašno, kuže u čemu je problem, nadam se bar da je tako

Koliko samo straha za njih....

da? ...pa gle...ne možeš biti sve odjednom...Čim izabereš jednu od uloga koja je u nekom trenutku potrebna...svih ostalih se...odričeš. I tako u krug...dok ne svisneš...ili dok ne odrastu:)

mesojeda, djeca su sve, samo ne jednostavna, osobito ako su zakinuta za osnovno(ne misalim materijalno) i ako asu popvrijeđena.

Koliko moramo biti jake i samo neka malo posustanemo ide sve naopako....Kao stup koji se naginje ...

no more, ja svaki puta kad je potrebno zatražim pomoć.. no nikad ne stigne...
a ni ju također očekuju i u nedostatku toga okreću se meni.. a ja se praznim i postajem premorena...

pam, oni odrsataju...prebrzo, pa vidiš da si nešto propustila a popravnog nema...

lenoxica...čuj...tvoj bivši spada u one ljude koji obožavaju izigravati žrtve...uz naravno očekivanje da ostatak svijeta treba pasti ničice pred tom njegovom silnom požrtvovnošću. S takvima treba još oštrije i hladnije. Npr. optužiti ga da je nesposoban sve to izvesti..za kaj se fol borio!!

balonka, doslovnmo se osjećam ko kosi toranj u Pizzi, no onjoš stoji i takav nakrivljen, valjda ću i ja zadržati bar taj položaj...

pamela, to su već odavno skužila i rekla njegova - djeca! mislim da to boli više od toga da bilo što kažem ja

popravnoga nema, i onda se mi osjećamo krivima za trenutke slabosti...

aha supica...to je i mene malkice ubijalo...posebice zato jer znam koliko stvari ja zamjeram svojim roditeljima...no onda mi je netko rekao da sam kontrol frik kad su oni u pitanju. Shvatila sam da...BITNA razlika između mene i mojih roditelja je ta što ja činim sve što mogu i znam..jer želim...a oni su činili ono što 'moraju'..jer ostalo nisu željeli. I tvoja djeca će biti čist ok. Propust - propust...ispravit će ga sami. Naposlijetku..i mi smo se svi sami..u mnogočemu izmijenili:)

zašto i mi nemamo pravo na popravni... nije mi problem ni ispričati se kad pogriješim,, već su to skoro ljudi.

mislim da svaki roditelj želi samo najbolje za svoju djecu.... i da ne treba kriviti roditelje....

slažem se s pamelom

i s balonakom isto tako

balonkom:) ispravak:)

lenoxica...osobno nisam za prepucavanja preko djece...ni biranja 'strane'...dapače..žalosno je kad oni 'moraju' shvatiti da jedan od roditelja opako 'sere' ...godinama....no ono što bih savjetovala...svakako je- ne odustaj od majčinstva. Tvoje je da ih neizmjerno voliš..i naravno pokažeš im to na sve načine.

pam, ja ih nisam imala, nemam im šta zamjeriti...
i baš zato znak koliko smo im važno, ma šta važni neophodni....
amo ponekad je teško naći još koji izvor snage... za nastaviti.

pamela, moja su djeca velika i znaju da ružni komentari nisu dobrodošli...

razumijem te skroz, jer i meni fali puno snage, a još me puno toga čeka....
I ja sam ti kao kosi toranj...koji samo što ne padne...

ma sv ovo napisano nema veze s "ocem", samo ja pokušavam sebe učiniti dovoljno jkom da izdržim, i da dam sve koliko mogu... više je nemoguće.

h balonka.. to je bit mog boga.. m u sebi, negdje još, negdje ima neki potporanj al ga ne mopgu nać. trenutno.

surpi..uz dužno poštovanje...ako voliš svoju djecu..prestani ih gledati kao žrtve...a onda i kao 'ispravak' onoga što je tebi nedostajalo. Znam da zvuči okrutno...no uvjerena sam da shvaćaš o čemu govorim. Oni nisu 'naše stvari'...kojima mi apsolutno rukovodimo. Nauči ih da i ti griješiš...i isto tako da se greške mogu ispraviti ako postoji volja..razumijevanje i ..naravno podrška. Traži je od njih. Kao što ti voliš njih...i oni bi trebali voljeti tebe:))

oca ne treba ni spominjati....koliko bih trebao platiti za svu tu brigu oko njih....niti jedna cifra ne bih bila dovoljna...

roditeljstvo nije lako ni jednostavno... ali djeca na kraju uglavnom znaju cijeniti ono što smo im u životu pružili

pam uz dužno poštovanje uopće ih ne gledam kao žrtve,, samo bića koja sam rodila, koja obožavam i koja trebaju i zaslužuju od nas, tu bezrezevnu ljubav, beskrajno strpljenje....

balonka o njemu nisam ni mislila u ovom blogu..
samo o svojim snagama i slabostima.

neki i neznaju cijeniti jer su navikli samo dobivati, a ne i pružati, pari mi se isto da su sebični.....jer nikad nemože istu jačinu osjećaja imati dijete prema roditeljima kao majka prema djetetu....
možda griješim, ali mislim da je tako...uglavnom....

kako kad lenoxica...kako kad. Vjeruj mi da postoje zaista okrutna djeca...ali reći ću i 'navikla' na to da si apsolutno tu za njih...da čistiš njihova 'sranja'...da im udovaljaš..skačeš na svaki njihov mig...i dok ti misliš kako im pokazuješ svoju ogromnu ljubav..oni se pretvaraju u izopačene zombije ..nezahvalne.

ne očekujem od njih nikakvu zahvalnost ni slično. želim im pomoći da budu jednog dana sretni ljudi...mada bih u svakom slučaju voljela da imam staricu ili starca svog da vratim ono malo koliko su mi pružili jer više jednostavno nisu stigli.

surpi..pa kako onda dolaziš do zaključka 'moj propust' ??? ...Što je to tvoj propust? Nisi ih bolesne odvela liječniku? Zabranila školovanje? Ne daješ im jesti? Nemaju što obući? ..??

uvijek nam se čini da treba još nešto..

ništa od tog pami...
jednostavno u kući mi je treći pubertet i ma koliko imala iskustva s tim za izgurati... umorna sam.

opet ti kažem da te skroz shvaćam i da sam u sličnoj situaciji,,, i moja je u pubertetu, a ja u klimaksu....grozno..

e jebaji ga, još mi samo klimaks fali:)))

pa nije to onda tvoj propust...posebice ako znaš i razumiješ sve kaj se događa! ..Imam i ja to doma. Svjesna sam toga da sam ja sad prva karika u lancu od koje se pokušava otkvačiti i tražiti svoje mjesto pod suncem i mojim krovom..eheheh. Pazim samo da ne pretjera...o svemu ostalome..razgovaramo...kad uzmognemo:)

vidiš da ima i gore situacije od tvoje :)))))))

sve ja to činim... ali najmlađi je, nije razmažen, al jopš vuče rane od
rastave.. kompliciran do besvjesti i prije puberteta...pravi mali "frik"(to je nadimak od milja(uvijek samo svoj, nepotkupljiv sasvim... osobina koju obožavam a koja me ujedno diovodi do ludila

balonka, sad ću odgađat klimaks dok bar puberteti ne prođu.. i ak se zainatim, onda odoh i ja u pubertet numjesto u klimaks, pa nek vide kak je too:DDD

ufffff...takav mi je mlađi....već 'vidim' kaj bu mi sve taj priuštil...hahha. S takvim ti nemreš po principu kazne i uvjeravanja....ne. Njemu treba podrška..poticaj...i osjećaj da radi nešto jako važno...jer on 'zna' da je poseban...i važan! Od njega počni tražiti uskluge:) Olakšat ćeš si:)

uslugu.. od njega samo kad on to hoće i kad njemu padne na pamet... med i mlijeko(kad je bio mali, u pola ručka je znao reći"hvala ti što si to skuhala), a za minutu mali otrov, koji nevjerojatno brzo misli i grize gdje stigne mu je ćef.
učinit će sve, ako želi... i uništit sveu dođe.

heheh...poznato mi. Ono što starijem kažem samo jednom...ovom mlađem.. trebam baratati nadnaravnim sposobnostima da ga na kraju uvjerim i obrazložim njegovih milju 'zašto'???

imam ma i ja svjetlo,,, odraslu kćer, studenticu koja mi donosi samo radost cijeli život...
i srednjeg koji se raduje takvim sitb+nicama, za nepovjerovati, i ovog malog vražička koji će me dotuć....

surpica, ti si jedna predivna osoba, lavica majka i stvarno te baš volim i.. normalno je da uz sve okolnosti kloneš s vremena na vrijeme. al sve će to proći i doći ćeš na svoje:)

i ja tebe volim:)))al to znaš:))

ah...pa eto...ne moraš baš sve 'sama'...! Blažena si:)

hvala svima na pomoći u potrazi za snagom.:))